. Bezbrojna vojska Sirska i Jefremova beše opkolila grad okolo samih zidova gradskih. Car Ahaz, bez vojske i oružja, i Jerusalimljani behu u samrtnom strahu. Srce Ahazovo i srce naroda njegova ustrepta kao drveće u šumi od vjetra. U tom času krajnjeg

pretvorili u hajdučku pećinu. Za pune tri i više godina koliko je Gospod Isus Hristos učio, propovjedao i tvorio djela Jerusalimljani su ostali i gluvi i nijemi. Tek ih je krotki Car Izrailjev, ulazeći u Jerusalim pritom jašući na magaretu i pozdravljan

: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove (Lk. 3, 3.4; Is. 40, 3). I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani ; i on ih krštavaše sve u reci Jordanu, i ispovedahu grehe svoje (Mk. 1, 5). Tada dođe i Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu

od opsade. Zato Navuhodonosor prekinu opsadu Jerusalima i sa vojskom ode protiv glavnog protivnika svog. Videvši to, Jerusalimljani stadoše likovati smatrajući da se Navuhodonosor vraća u Vavilon, pošto nije mogao osvojiti Jerusalim. I rugahu se

i na koja izlaze, i na svaka vrata Jerusalimska. Jerusalimljani , koji ulazite na ova vrata.

grada ovoga carevi i knezovi, koji sjede na prijestolu Davidovu, na kolima i na konjma, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani , i stajaće ovaj grad dovijeka.

platom stekao njivu, te pade strmoglavce, raspuče se po sredini, i prosu se sva njegova utroba. 19 To su doznali svi Jerusalimljani , tako da je ona njiva prozvana na njihovom jeziku Akeldamah, to jest Krvna njiva. 20 Naime, u Knjizi psalama je napisano

Čivutske. I kad se oni skupiše, govoraše im: Ljudi braćo ja ništa ne učinih protivno narodu ili običajima otačkijem; i Jerusalimljani predaše me kao sužnja u ruke Rimljanima.

i siđe grešnicima, On razgledaše sa visine slave svoje gde se naročito nalazi naselje grešnika. I vide da u Judeji Jerusalimljani smatraju sebe za pravedne, i prave se pravedni pred ljudima (Lk. 16, 15); a isto tako vide da Galilejce svi preziru i

prosjaku oni govore za Gospoda: a ovoga ne znamo odkuda je. Oni su vrlo dobro znali, odkuda je Gospod. Kad su ostali Jerusalimljani znali, odkuda je Gospod, tim pre su ovi gonitelji Njegovi, kneževi i prvaci narodni, morali to znati. Gle,

znali, odkuda je Gospod, tim pre su ovi gonitelji Njegovi, kneževi i prvaci narodni, morali to znati. Gle, Jerusalimljani su govorili: ovoga znamo odkuda je; a Hristos kad dođe, niko neće znati odkuda je (Jov. 7, 27). Ili su, dakle, fariseji

od lavre. [ 34 ] Obojica oni, Sava i Teodosije, behu u svemu jednodušni i jednoumni, i saglasni među sobom. Zato ih Jerusalimljani nazivahu novom apostolskom dvojicom, sličnom Petru i Pavlu. I njima bi povereno starešinstvo nad svima monasima. To

k njemu sve starješine Judine i Jerusalimske. Jerusalimljani i sveštenici i proroci i sav narod, malo i veliko, i pročita im sve riječi knjige zavjetne, koja se nađe u domu Gospodnjem

sina Venaje sina Jeila sina Matanijina, Levita između sinova Asafovijeh, Jerusalimljani , i ti care Josafate, ovako vam veli Gospod: ne bojte se i ne plašite se toga mnoštva velikoga, jer nije vaš rat nego Božji.

i ne plašite se, sjutra izidite pred njih, i Gospod će biti s vama. Jerusalimljani padoše pred Gospodom, i pokloniše se Gospodu.

jerusalimljani

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov