asfaltira udarne rupe u ulicama Radoslava Mandića i 19. oktobra ( Maršić ) i na putnom pravcu Šljivovac - Grbice . Jesenjinovoj .
značajna poema Dvanaestorica ) [ 9 ] i Sergej Jesenjin ( sa blizu dvadeset bibliografskih jedinica prevoda njegovih lirskih pesama u srpskoj periodici ). Zatim dolaze: Baljmont i Mereškovski sa po četiri, Brjusov sa tri, Beli sa dve, Ahmatova, Bunjin, Gorki, Gumiljov, Vjač. Ivanov, Severjanjin i Sologub sa po jednom bibliografskom jedinicom ... Jesenjinova će već do Prvog svetskog rata dobiti tri knjige: Iz Jesenjinove lirike. Izbor pesama. U prevodu i sa studijom "Sergej Jesenjin" od Kirila Taranovskog. Izd. knjižarnica "Skerlić ", Beograd, 1931, 47 str.; Sergije Jesenjin. O Jesenjinu. Jesenjin o sebi. Prevodi iz Jesenjina. Preveo i predgovor napisao Miodrag M. Pešić. Izd. Odbor za obeležavanje petogodišnjice Jesenjinove smrti na Narodnom univerzitetu i Geca Kon, Beograd, 1931; Novi Jesenjin. Jesenjin u životu i u
Jesenjin i Isidora Dunkan "[ napisao ] M. M. Pešić. Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd. 1933, 222 str . Jesenjinova Sabrana dela u pet knjiga, tiraž od dvadeset hiljada je rasprodat za nepunu godinu dana. Posle tri godine, štampana su Jesenjinova Celokupna dela u šest knjiga, pa onda, u izuzetno kratkom roku do 1973, jedno za drugim još četiri izdanja. [ 11 ] To je oblik izdavanja, to je broj izdanja i to su tiraži kakve su u ono vreme imali samo srpski najčitaniji pisci, kao recimo, Ivo Andrić i Branko Ćopić. Jesenjin je, dakle, tih godina odista spadao u red najčitanijih pesnika na srpskom i
izbori Jesenjinovih pesama su imali, uključujući tri već pomenuta iz vremena pre Drugog svetskog rata, preko dvadeset izdanja u posebnim knjigama. Jesenjin je, najzad, u drugoj polovini HH veka u Beogradu dobio i tri višetomna izdanja svoje poezije i proze. Kad su 1966. godine u izdanju beogradske izdavačke kuće "Narodna knjiga" objavljena Jesenjinova Sabrana dela u pet knjiga, tiraž od dvadeset hiljada je rasprodat za nepunu godinu dana. Posle tri godine, štampana su Jesenjinova Celokupna dela u šest knjiga, pa onda, u izuzetno kratkom roku do 1973, jedno za drugim još četiri izdanja. [ 11 ] To je oblik izdavanja, to je broj izdanja i to su tiraži kakve su u ono vreme imali samo srpski najčitaniji pisci, kao recimo, Ivo Andrić i Branko Ćopić. Jesenjin je, dakle, tih godina odista spadao u red najčitanijih pesnika na srpskom i jugoslovenskom kulturnom prostoru. [ 12 ] I najzad, pošto je nikšićki izdavač Unireks 1995. izdao obimno dvojezično izdanje
skoro u isto vreme jedan drugi ruski emigrant, poznati književni kritičar Mark Slonjim tvrdi da je Jesenjin "umeo [ ... ] da u svojim pesmama složi sva stilska traženja epohe sa zdravim tradicijama narodnog stvaranja ", zbog čega je:" Uticaj Jesenjina još i danas vrlo jak. Čitav niz mladih pesnika teži za tom zbijenom prostom lirikom kojom se odlikovao Jesenjin. A u isto vreme oni podražavaju i njegov imažinizam, očišćen od preterivanja iz 1919. godine. Stvorila se čitava Jesenjinova škola, koju je lako raspoznati, kako po motivima, tako i po stilskim odlikama. "[ 17 ]
je Jesenjin "umeo [ ... ] da u svojim pesmama složi sva stilska traženja epohe sa zdravim tradicijama narodnog stvaranja ", zbog čega je:" Uticaj Jesenjina još i danas vrlo jak. Čitav niz mladih pesnika teži za tom zbijenom prostom lirikom kojom se odlikovao Jesenjin. A u isto vreme oni podražavaju i njegov imažinizam, očišćen od preterivanja iz 1919. godine. Stvorila se čitava Jesenjinova škola, koju je lako raspoznati, kako po motivima, tako i po stilskim odlikama. "[ 17 ] Jesenjinova sudbina i njegova poezija očigledno su sadržale nešto što je srpskom mentalitetu, srpskom čitaocu bilo bliže od Blokovog dela. Pre svega, s obzirom na relativnu mladost srpskog društva koje svoju inteligenciju ( naročito posle masovne pogibije tokom balkanskih i tokom Prvog svetskog rata ) regrutuje pre svega iz seoske sredine, simbolistički intelektualizam urbanog pesnika Aleksandra Bloka, nije imao mnogo izgleda u nadmetanju za čitaoce u konkurenciji sa
aktuelizovana u našem književnom životu toga vremena, i kvantitativno i kvalitetom bila veoma značajan činilac u preobražaju srpske književnosti, usmerenom ka vraćanju na magistralne pravce razvoja evropske i svetske literature. Obično se pominje da posle otvaranja desetogodišnje polemike između "modernizma" i "realizma" 1950. godine, zaokret srpske književnosti od dogmatskog socrealističkog koncepta označava, pored ostalog, eksplozija interesovanja za Jesenjinovu " intimnu "liriku, utkanu u društvene događaje kroz koje je u novijoj istoriji prolazilo i srpsko društvo. Ali je u književnoistorijskim osvrtima na srpsku posleratnu književnost nedovoljno naglašeno otkrivanje futurističke avangardne poezije u Oblaku u pantalonama, koje je po svedočanstvu samog prevodioca Bore Ćosića u javnosti odjeknulo upravo kao razbijanje zablude o uniformisanom Majakovskom ( knjiga je izašla 1952. godine ) [ 22 ]. Nije se dosad obratila
na društvenoj lestvici, nije oživljavan kastinski sistem gospođice i zveri. Pre svega reč je bila o uzrastu: ona je imala 43, a on 27 godina. Razgovarali su posredstvom prevodioca. Ona je u njemu volela sina, a on u njoj njenu slavu . Jesenjinova pijana braća koja su se hranila sa stola njegove žene, bez časti i zahvalnosti sastavljali su pohabane i prljave paškvile o svojim dobročiniocima. Evo jednog od njih, možda najpristojnijeg: Kuda je Jesenjin odleteo avionom? U drevnu Atinu, na razvaline Dankan