poslanike (Petra Čardakliju, Avrama Lukića, senatora naije Požeške, i senatskoga sekretara Jeremiju Gagića) u Karavlašku , te dovedu u Beograd Ruskoga djejstviteljnoga statskog sovjetnika Konstantina Konstantnovića Rodofinikina, koje
Rodofinikin s Petrom Dobrinjcem i sa senatorom naije Požarevačke, Jovanom Protićem, iz Beograda u Pančevo, i odande u Karavlašku . U tom, Srpskom srećom, knez Bakration, primivši glavnu komandu po smrti kneza Prozorovskoga, udari s vojskom preko
Obrenović i Adži-Melentije (arhimandrit manastira Rače i komendat naije Sokoske) izberu se da idu kao poslanici u Karavlašku u Ruski glavni kvartir, da gledaju u napredak za sreću narodnu, a osobito da ištu što vojske Ruske u Srbiju. Milenko,
da gledaju u napredak za sreću narodnu, a osobito da ištu što vojske Ruske u Srbiju. Milenko, otišavši u Poreč, pošalje u Karavlašku drugoga mesto sebe, a on se onde s bećarima zatvori protiv senata i Crnoga Đorđija; no kad mu nestane novaca, i bećari se
izgone iz zemlje, i da mogu poći, kud oni oće, i uzeti sa sobom sve svoje, što se god može poneti. Kad oni po tom kažu, da oće u Karavlašku , onda ji Srbi i Kozaci otprate pored Poreča i Kladova (odakle uzmu svoje familije i stvari) i isprate preko Dunava.
krajinu od Turaka, a zimi je sedio u Užicu. Karavlašku u glavni Ruski kvartir narodni poslova radi, Miloš ostane na njegovu mestu. A po novoj naredbi, učinjenoj na skupštini
odnijeti sa sobom na oni svijet. Karavlašku i otidu u Kraljevo. Obojica ovi bili su Srbi, ali rodom jedan iz užičke nahije, a drugi čak od Peći, i ovaj je znao
u svome Rječniku navodi kako su crnorisci "najviše življeli od pisanije i od priloga" i kako su "radi milostinje i u Karavlašku i Karabogdansku i u samu Rusiju "odlazili); ili: kao prototip za nastanak ruske poslovice I čert pod starost ' v monahi
. Valja proći tolike zemlje i gradove valja proći plemenitu zemlju Šumadiju - kakono se u pjesni pjeva - Bugariju, Karavlašku i Karabogdansku, Skenderiju, zemlju Rumeliju, pa se istom onda navesti u galiji na sinje debelo more Đe mi to znamo i
(Pirin 1, 906). Karavlašku .
često se vezuje za Karavlašku. karavlašku zemlju (Miladinovci, 165).
da ni jedan od njih više ne ide u sovjet, i tako se, da kažem običnijem našijem riječima, istjeraju iz službe. Karavlašku , da traži kakvu Rusku službu, ali iz Biograda pišu Milenku u Poreč da ga dalje ne pusti, nego da ga ustavi kod sebe za
i sami donosili manastirima milostinju. Gdekoji veći manastiri, pa i Tronoša, slali su kaluđere radi milostinje i u Karavlašku i Karabogdansku pa i u samu Rusiju i onamo su im vladaoci kašto određivali milostinju na godinu.
ništa ne zapisivati. Osim onog najnužnijeg. A zato služi večiti Evlija Čelebija koji kao Lutajići Jevrejin obilazi Karavlašku i Rumeliju i beleži sve što je dostojno carske i vezirske pažnje.