izrazu na koji ćemo se navići kada su Obradović i Kerac u pitanju, uz veštu primenu holivudskih uzora. Kercu treba dodati i Bojana Kovačevića, odnosno njegov strip Nikoletina Bursać, kao i sasvim specifičan strip Dušana
, gospodinu Dušanu Radanoviću i njegovoj porodici, kao i predsedniku Mesne zajednice Slana Bara, gospodinu Đorđu Kercu , na organizaciji proslave velikog praznika. Na radost svih svečara, učenici Osnovne škole Dušan Radović,
srce Afrike, užasnut gramzivošću civilizovanih otimača slonovače, i zainteresovan pričama o tajanstvenom Kercu , jednom od njegovih prethodnika, koji je među domorocima postao neka vrsta božanstva. Susret sa teško obolelim
najčešće posmatra kao nešto što u delu postoji per se, gotovo sasvim nezavisno od toga kako je ispričana priča o Marlou i Kercu . Ideologija Srca tame, međutim, u neraskidivoj je sprezi s narativnom strategijom primenjenom u delu, i samo kroz
od prosečnih, neretko do melodramatičnosti: takvi su divljenje i gnušanje, ljubav i mržnja koju Marlo oseća prema Kercu , takva je Kercova ljubav prema Verenici, ljubav koja je jača ne samo od smrti, već i od istine, i od svih drugih etičkih
smisao priče koju priča, već mnogo više straha da bi mu tako nešto moglo poći za rukom. Njegovo putovanje prema Kercu putovanje je prema srcu tame čitavog ljudskog roda, dakle i prema najdublje skrivenim, mračnim tajnama vlastitog
uzbudljivim, a njegovu sudbinu relevantnom za čitaoca. Dakako, i za Marloa kao pripovedača. Njegovo približavanje Kercu odvija se na dva plana, fizičkom i duhovnom, pri čemu smrtne opasnosti koje vrebaju na ovom prvom često deluju gotovo
, prirodno pravo čovekovo da svoj život uređuje po vlastitoj volji i meri, pravo na slobodu. Najčešće se kao u priči o Kercu taj sukob završava tako što slobodu gube i jedna i druga strana: domoroci iz džungle izgubili su je u trenutku kada je