ukrašavanja doma sastavni je deo tradicije, ali i trenda. Običaj kićenja jelke nastao je kada je sveti Bonifacije spasao život detetu kog su pagani hteli da žrtvuju, tako što je udarcem pesnice sravnio sa zemljom hrast oko kog su se okupili, a na tom mestu nikla je jela. Ljudi su počeli da kite jelku nadajući se da će se deo jeline svežine, izdržljivosti i snage preneti na njih, a taj običaj se zadržao do danas. U početku su korišćeni samo crveni ukrasi, da bi vremenom drvo bilo kićeno šarenim slatkišima, voćem, svećama. Kako su emigranti putovali na sve strane sveta, tako su i raširili ovaj običaj, koji se vremenom prilagođavao različitim kulturama, navikama i običajima ljudi, ali i njihovom ličnom ukusu, željama i potrebama. Prvo božićno drvo kakvo danas znamo, mada još uvek bez svetiljki, pojavilo se u Nemačkoj 1521. Francuskoj ga je predstavila princeza Elen de Mekenborg, koja je jedno takvo drvo donela u Pariz posle venčanja sa vojvodom od
, pak, stalno, u šumi boravio u svetu ništa nije video, a nedelje je provodio suve guše, jer nije imao novaca. Zato je vremenom postajao sve nespokojniji i sve je više razmišljao o tome da neki drugi posao potraži. Kad otac za to sazna, ne pusti Jana d ode, već odluči : kićeno odevenim ljudima. Sve mu se toliko dopadalo da bi tu zauvek ostao. A kada je još u dvor stigao, gde je trebalo da istovari svoj ugljen, nije se mogao nagledati šarenila. Vide ga dvorski sluga i reče :
, ali kako je bio iznuren, brzo usni. U zlo doba se prenu, ali se ni tada niko ne pojavi. Jan se vrati u predvorje, i opet nigde nikog. On otvori još jedna vrata i uđe u sobu. Tamo se nalazila lepa postelja. Više se nije premišljao, već leže u postelju. Tvrdo je spavao sve do zore . kićeno odelo, koje uze i obuče, jer je želeo da se oslobodi svojih ugljenarskih rita. U poslednjoj sobi otkrije veliku gomilu zlata, dragog kamenja i drugog nakita. To blago strpa u svoju torbu za hleb. Potom se brzo izgubi iz tajanstvenog dvorca. Konačno nađe stazu, kojom je napredovao sve dok se šuma nije razredila. Pred sobom ugleda prostrane zelene livade. Tu zastade i poče da razmišlja: "Sada sam bogat kao knez. Treba zato da uzmem i naročito ime. Od sada ću se zvati knezom od
, a i čitava povorka, zastaje ispred brežuljka na kome su eksponati Bože Babića, pa kreće dalje stazom. Levo od povorke su po travi rasprostrte mape Todora Stevanovića, pa grafike Radoša Stefanovića, uglavljene u žbunovima. Fotografije se na Ritualnom drvetu njišu, povremeno i zasvetlucaju. Sunca čas ima a čas nema, nebo je iskidano. Zastaje se tek kod nedovršenih skulptura Đorđija Crnčevića. Krug je skoro načinjen. Ritualno drvo spušta se nedaleko od mesta gde je i bilo kićeno . Iako izgleda da je prevaljen / iskorišćen sav prostor vašarišta, prevaljena je tek trećina .
komentatori, pisati Matiji o njegovoj kćerci. Budite pristojni barem prema Matiji kićeno pljuvao ceo život ko zna da li bi bili samostalna država
putirom iz koga rastu tri rože romene - Otec Bog Nebeški, Jezuš Nazarenski, Jožev i Marija ( Štrekelj, 4928 ). U dvema pesmama koje se pevaju u kolu opisuje se zlatan jablan ispod koga su zlatni stoli, zlatno škropilo, Bog i Marija ( i Petar, u drugoj pesmi ). U molitvi se priziva da tri pale jabuke donesu plodnost poljima, gorama i selu ( Štrekelj 5183, 5189 ) . kićeno , Kićeno je, kićeno, stablo mu je srebrno, Stablo mu je srebrno, vije su mu sa zlatom, Listak mu je bil breber, cviće mu je đinđerak. ZNŽ 29,2: 214.
koga rastu tri rože romene - Otec Bog Nebeški, Jezuš Nazarenski, Jožev i Marija ( Štrekelj, 4928 ). U dvema pesmama koje se pevaju u kolu opisuje se zlatan jablan ispod koga su zlatni stoli, zlatno škropilo, Bog i Marija ( i Petar, u drugoj pesmi ). U molitvi se priziva da tri pale jabuke donesu plodnost poljima, gorama i selu ( Štrekelj 5183, 5189 ) . Kićeno je, kićeno, stablo mu je srebrno, Stablo mu je srebrno, vije su mu sa zlatom, Listak mu je bil breber, cviće mu je đinđerak. ZNŽ 29,2: 214.
rože romene - Otec Bog Nebeški, Jezuš Nazarenski, Jožev i Marija ( Štrekelj, 4928 ). U dvema pesmama koje se pevaju u kolu opisuje se zlatan jablan ispod koga su zlatni stoli, zlatno škropilo, Bog i Marija ( i Petar, u drugoj pesmi ). U molitvi se priziva da tri pale jabuke donesu plodnost poljima, gorama i selu ( Štrekelj 5183, 5189 ) . kićeno , stablo mu je srebrno, Stablo mu je srebrno, vije su mu sa zlatom, Listak mu je bil breber, cviće mu je đinđerak. ZNŽ 29,2: 214.
, za stolom svojijem; vojvodi je to i pre i posle. Pa išeta pred gospodske dvore: usedoše dva konja viteza, razaviše krstate barjake; udariše bubnji i svirale, digoše se bogom putovati. Bela i je zora zabelila na Kosovu, krasnom polju ravnom. Susrete i Kosovka devojka. U ruku joj dva kondira zlatna, oba zlatna, al ' obadva prazna; pod pazuom klobuk svile bele; za klobukom bela kita perja: u dnu perje srebrom zaliveno, a po sredi zlatom prepleteno, i po vr ' u biserom kićeno . Al ' besedi Musiću Stevane: "Božja pomoć, moja seko draga Gdi si, dušo, na ograšju bila? Otkuda ti klobuk svile bele? Daj mi, seko, klobuk svile bele, da ga poznam koga je vojvode; a tako mi sretna puta moga, nevere ti učiniti neću" Al ' besedi Kosovka devojka: "Zdravo da si, kneževa vojvodo Nisam nigdi na ograšju bila; rano me je probudila majka, - mi ranimo te vodu grabimo: kad ja dođo na vodu Sitnicu, al ' Sitnica mutna
u sunce ) verovatno su i stanari te stracare zahvatili gradsko ludilo.Sad kada zastanem, strasno kakvog sveta imamo po ulicama . kićeno je, nikad se nije pravila lomača, kao što to sad rade novopečeni vernici .
ništa dobro, a pogotovo ne onim narodima koji su poraženi i moraju da žive bez vrlina slobode, jer je sloboda drugo i istinsko ime za čoveka, jer da nije tako možda bi se poneki zarobljeni ili neslobodan čovek i mogao navići da ne sanja o zlatnoj slobodi i njenoj predivnoj, čarobnoj lepoti. Osvajač uvek misli da je doneo slobodu drugom i različitom, snagom svoga mača i pisanog zakona, ali to je uvek samo strah i lanac, kao što je bio i okovani Prometej. Sloboda o kojoj govori i kićeno piše osvajač i uzvišeno peva rob nije ista sloboda, u jednoj je reč o slobodi čoveka da se bez ograničenja i stida gospodari drugim bićem, a u drugom smislu je reč o onoj iskonskoj težnji čoveka da bude zauvek svoj i samosvojan na zemlji koja mu od davnina pripada i od predaka se kao zaveštanje prenosi u čuvanje i brižno posedovanje .
i brzopletosti, i nepromišljenosti koja proizlazi iz tih u nas rasprostranjenih osobina, ako gore navedeno eksplicitno i nije rekao, implicitno neosporno jeste. Mudrost je plod hladnog rezona ( spoja pameti i mirnoće ), zasnovanog na saznanju, a manifestuje se kroz praktično delovanje. Jer, reči lete a dela ostaju, i tek na osnovu njih istinski možemo da sudimo o mudrosti. Svrha mudrosti je da dela ispadnu povoljno za njihove tvorce, a ne da se isprazno, ma koliko kićeno , zbori .
, o javore zelen bore; Na red na red, kićeni svatovi, Razvij barjak, barjaktare - kao pesme koje se pevaju deverima, barjaktarima ili kao pesme koje se izvode uz neke njihove postupke. U samom opisu radnje navode se dva stiha: Na red na red, kićeni svatovi, ko nas gleda nek mu milo biva koju svatovi pevaju pošto su se približili svome, mladoženjinom domu. Interesantno je objašnjenje kazivača da se pesme razmenjuju za dobrobit vezivanja dva roda: Onda su svatovi zapljevali " kićeno kićeno nebo zvjezdama i opalili levore i kubure, a vljetar je u to donijo s Velikoga Zlostupa pljesmu "pod onom gorom zelenom tako su se dvije kuće s pljesmom po vljetru dozvale da bi im prijateljstvo bilo talično i pofalično ( Suđenice: 89 ) .
zelen bore; Na red na red, kićeni svatovi, Razvij barjak, barjaktare - kao pesme koje se pevaju deverima, barjaktarima ili kao pesme koje se izvode uz neke njihove postupke. U samom opisu radnje navode se dva stiha: Na red na red, kićeni svatovi, ko nas gleda nek mu milo biva koju svatovi pevaju pošto su se približili svome, mladoženjinom domu. Interesantno je objašnjenje kazivača da se pesme razmenjuju za dobrobit vezivanja dva roda: Onda su svatovi zapljevali "kićeno kićeno nebo zvjezdama i opalili levore i kubure, a vljetar je u to donijo s Velikoga Zlostupa pljesmu "pod onom gorom zelenom tako su se dvije kuće s pljesmom po vljetru dozvale da bi im prijateljstvo bilo talično i pofalično ( Suđenice: 89 ) .
opšto na kajanje s mnogom i razlikom bogoiztakanom iz njega vešto s privodnom ih besedom. Te eto, zato njega opet jedni poboljma počitovahu uzdižući ga na veliko, a Velikoga Vasilija i Grigorija sporazumljivanja im se rad tvrdih i oporih, vrlo stezatih beseda, kano s nehatom učenje im prezirahu. što im za raslabu ne bijaše po volji . kićeno se s govorenjem, što vrlo vešto o svemu učen bijaše. I tu im velikodičenu jelinsku mudrost on nipodašto je namenjaše. I to hristjansko učenje svecelo do kraja bijaše svikao, jošte i preizvisio s potvrđivanjem. Toga rad i više ga neki uzvišahu, a ovu dvojicu potako sniživahu prespevanjem od ovoga .