, o me srce, duh prisveti, kijem što vidiš i ne vidiš uređeno bi na svijeti, ki s potopom svijeh dobara slazi u naše duše odzgara . Nesmiješani, nerazdioni, gdi ' e njih jedan, svi su š njime i djeluju sveđer oni svemogućstvom združenime; ne to er im
lijep ogrljaj hitro zglobjen, vas biserom oko zlata i kamenjem drazijem pobjen. Slovima se on optječe u kih pismo šti se odzgara : "Svak odstupaj nadaleče mogorskoga kći sam cara." Za uzdarje posla ovo Vladislavu hrabrenomu, veleć da ime svud
sabljom svojom, pak vapije naglo skačuć: "Čućeš čija riječ i sablja veće smije" Dilaver mu opet jače drugi udorac rve odzgara , nu opet Derviš štit podmače i, udren priko, priko udara. Dugo bjenje i krvavo među njim se ovdi ulaga; da protivnik nije
odsvudi, oštre čaplje, brza krila iz visina se oreć trudi: sada onu teško udara, plaho onu sad zanosi, ter u isto doba odzgara perje sniježi a krv rosi - taki je vidjet vezijer silni: sjemo tamo skače, lupa, rve udorac grad obilni, mlati, hvista,
ranja pri života svoga svrsi; nazad se oni sveđ uklanja. Stiže ga ovi i udara i na nj se ori jakno rijeka ka niz goru strmo odzgara krši plahos bijesna tijeka. Ali opaki sebar njeki, videć što se Derviš nada, Dilaveru poda prijeki smrtni udorac
; osvetio se, dobio si, neprijatelja ti eto ubjena Daj dopusti mješte dara ovi jedan tužni meni: vrh krvava tijela odzgara stavit kami na nj studeni To li ukopna ima jama branit mom se ljubovniku, ubij i mene s glavom sama pod tvu sablju idem
je risu sličan glavom. Tigre gnjevna, prika i ljuta po gvozdenoj kajpi udara; glave je oble, oka žuta, na razlike pjege odzgara . Kralj svijeh zvijeri, lav oholi, svakčas zlatnom grivom stresa, veličanstvo slavno toli krijepeć silom vrla bijesa
kijeh htješe po svoj volji, gdi Mustafa živ se ukopa, sit vitezi svi najbolji. Ali Daut svijeh ukloni, ter s dva druga sam odzgara side u niski ponor oni i po konopu ize cara. Zagunjastio i obrasto Mustafa se vas ukaza: lice suho, blijedo i tmasto, put
otvori Strašne knjige, kobne liste, Za saznati, jesu l ' gori, Ke su u mene, misli iste. Čin ' mi vidjet, na što sluti Nebo odzgara , i ke sude Imaju moji čekat puti, I da li mi srećno uzbude. Pak i ako mi zvijezda moja Rasap kaže prijeki i teški, Znaj, da
ponor svijeta, Ni crnoga svoga stada Jošte izrigo, svijet da smeta. Tijem pazeći prijeke štete, Ke mu nebo kaže odzgara , Da carevoj glavi prijete, Preteška ga muka obara. Jadom mori vjerna sluga S onoga se, kob što sluti, I tijem veća još mu '
put siđe pako, Od jeda se vas ražali I sta zborit caru ovako: O mogući care od cara ' Po kom ini svi gospode, Uzeo bih ti draže odzgara Javit glase, bolje zgode; Ali kad me, da ti vjerno Sve navijestim, tva vlast nuka, Kazat ću ti pravo i smjerno, Što mi
Čijem što ču, kom skrb zadava A kom rados, već kako su Razne misli raznijeh glava. Nu pak brzo svaki ućuti Na znamenje dano odzgara , Za žuđeni sud tijem čuti Il protivni mlada od cara. Kom, hteć poso da dovrši, Riječi iz usti dok se riješe, Eto nago glas