kovčežić pun srebra i predade ga na čuvanje svome poznaniku, crnorizcu Kononu . To vide jedan od bratije, po imenu Nikolaj. I potstaknut đavolom, on
, prizivajući u pomoć prepodobnog Teodosija. Zadremavši malo potom, Kononu se javi u snu prepodobni Teodosije i reče mu: "Srebro zbog koga si
poplavi mnoga naselja, sav ikonijski narod pribeže k Božjem čoveku Kononu i, pripavši k nogama njegovim moljahu ga govoreći: Pomozi nam, slugo
odgovori: Jedno ime ima sa ocem, zove se Konon. Obraćajući se mladome Kononu , Dometijan mu stade govoriti: Čuj, mladiću Tvoj otac je živeo mnogo
smrt nego obretenje večnoga života. Dometijan se onda obrati starome Kononu : Zaista je ovaj junoša mudriji od tebe; samo mu još jedno nedostaje, i to
zaželeše da ga ožene, i zaručiše mu divnu devojku Anu. No pre svadbe Kononu se javi sveti Arhistratig Mihailo u obliku presvetlog čoveka, pouči ga
nevini držani. Ali se ukradeno zlato ne mogaše pronaći. Onda k svetome Kononu dođe onaj pokradeni građanin, i srodnici oklevetanih i uhapšenih, i
kao zarobljenike. I služahu demoni robovski i zarobljenički svetom Kononu dok mu beše volja, revnosno izvršavajući svaki posao kaji im je
strah kod svih neznabožaca tako, da nisu smeli ni pomisliti zlo o svetom Kononu . Jednoga čoveka, koji je krao rod na njivi Kononovoj, uhvatiše ovi
stići i oteti mu dete iz čeljusti. Tada žena ta otrča k čudotvorcu svetom Kononu , pošto njegova kuća beše blizu; i plačući pripade k nogama njegovim i