udaljena u pravcu zapada od Rajne kao demarkacione linije Zapada i Istoka. Da bi se izbegli slični paradoksi, moguće je Konovu terminologiju koristiti oslobođenu od fizičko-geografske konotacije i njihove arbitrarne granice. U tom slučaju
njenog nacionalizma. U toj tački Džon Plamenac je u svojoj poznatoj studiji Dva tipa nacionalizma ispravio Konovu teoriju (Dungaciu, 1999).
geografiji, videti u mom radu Subotić, 2003). Toga je svesna Lia Grinfeld koja, oslanjajući se na modifikovanu Konovu tipologiju i koristeći odrednicu Zapad kao osnov svoje tipologije nacionalizama, ističe: Sama geografska lokacija
od trenutka nastanka nemačkog nacionalnog identiteta. (Greenfeld, 1992: 384) Konovu dihotomiju da u sublimnoj formi suprotstavljene pozicije oba svetska rata, ističe kako to nije sprečilo Liu Grinfeld
za nijansu više strpljenja da je otišao neko od njihovih favorita, a možda bi svakako bilo isto. To ipak ne umanjuje Konovu auru underdoga.