kćer Simonidu i taoce, a srpski kralj njemu bivšu ženu Anu, kćer bugarskog cara Terterija, ugovorene taoce i prebega Kotanicu . Milutin nije dočekao Simonidu kao suprugu već kao gospodaricu. Skočio je s konja i, dok je prilazila, poklonio joj se.
i tom prilikom su Vizantincima predati: Kotanica , nekadašnji vizantijski vlastelin koji je 1281. godine prebegao Srbima i od tada predvodio njihove napade na
ostalog, kaže: Kotanicu i Terterovu kćer, a za uzvrat primio carevo dete, otposlato sa najvećom raskoši i pratnjom. I pošto je ohridski
pravcu. Srbi su ratovali u području oko Šar-planine, i tek kad im se pridružio jedan ugledni grčki prebeg, vojvoda Kotanica , počeli su da šire svoj krug i da se upućuju s pojedinim četama duboko u Maćedoniju, čak do Sera. Posle svog uspeha u
samo izvesne utiske, nego i mnogo navika. Srbija je u XIV veku davala često skloništa znatnijim grčkim izbeglicama od Kotanice do Kantakuzena. Od Dušanova vremena, stvaranjem Carstva, grčki uticaj postaje još življi i u južnim oblastima
protiv sporazuma s Grcima; ljudi su govorili da je mir potreban Vizantiji, a ne pobedničkoj Srbiji. Jedan deo Grka, kao Kotanica , koji se behu pridružili Srbima, bojao se kraljeva sporazuma s carem i radio je protiv njega. Kod nekih Srba, kojima je
1299. god, kraljeva treća žena bi, kao da je kakav krivac, predata Grcima, radi njihove veće sigurnosti, a s njom Kotanica i srpski taoci. Na istom mestu predali su Grci Simonidu i svoje taoce. Milutin je sam dočekao svoju mladu ženu; kad je
pratio na predaju Romejima tugovao što mu majka odlazi (Milutin je trebalo da preda Anu Terter i vizantijskog prebega Kotanica pre venčanja sa Simonidom). Opet u jednom izvoru se spominje da je Dečanski na vlast došao kao pedesetogodišnjak. Ako
planine. Iz nekog razloga Dragutin je bio veoma oprezan, a tek kada mu se pridružio vizantijski prebeg po imenu vojvoda Kotanica sa svojom vojskom, usudi se on da prodre dublje u vizantijsku teritoriju. Vojevanje je išlo dobro, tako da su udružene
Prilep Ohrid Kroja. Na tim granicama su stajale vizantijske tvrđave, a Milutin je ostavio vizantijskog prebega Kotanicu da neprestano uznemirava granicu i da je tako kontroliše. Zapravo, ova granica nikada nije bila mirna, ali nekih većih
Simonidu i vizantijske taoce, dok bi on Vizantijcima predao svoju četvrtu ženu Anu i svoje taoce, a među njima je bio i Kotanica , vizantijski prebeg, koji je toliko godina ratovao na Milutinovoj strani protiv Vizantije. Sama Simonida je stigla
klekao pred nju. "Otposlati su, dakle, sa obe strane taoci i na sredini reke Vardara razmenjeni, a pošto je Srbin predao Kotanicu i Terterovu kćer, a za uzvrat primio carevo dete, otposlato sa najvećom raskoši i pratnjom. I pošto je ohridski