stana u Novom Sadu, u blizini Dunava u ulici Kozačinskog . Trosoban stan po strukturi ukupne površune 67
, a 1720 - ih i 1730 - ih Maksim Surovov i Emanuil Kozačinski stižu iz Rusije u Sremske Karlovce i tu
ruski učitelji Maksim Suvorov i Emanuel Kozačinski osnivali su prve srpske škole severno od Dunava
čitanja jednog stranog pesnika, Emanuila Kozačinskog , koji je radio u srpskoj sredini. Doista, mora
poslenik u srpskoj književnosti Emanuilo Kozačinski (rođ. oko 1700) u svojim pesmama i u svojoj
sa putovanja u Ukrajinu, u Kijev, i pod uticajem Kozačinskog i drugih ruskih učitelja u srpskoj sredini
Morandi, Stjepan Marović, jeromonah Stefan, Kozačinski , Pavao Nenadović mlađi, I. A. Nenadić, Orfelin
. Zmajević plače nad srušenim Dubrovnikom, Kozačinski u svojoj tragedokomediji ima plač Srbije nad
), ili u slavu ličnosti novije istorije ( Kozačinski sa pozdravnom pesmom Vićentiju Jovanoviću,
zapisi u poljskom trinaestercu javljaju se kod Kozačinskog , prigodno pesništvo negovali su skoro svi
omiljen u srpskom baroku, javlja se već kod Kozačinskog u Privjetstviju Vićentiju Jovanoviću;
sa Bogorodice na personifikaciju Srbije. Tako Kozačinski i Rajić u svoje drame o Urošu V unose pevačke
društvene klime. Iako u pesnicima kao što su Kozačinski , Orfelin, Rajić, J. Avakumović i drugi, srpski
u srpskim školama. Jedan od njih, Emanuil Kozačinski , dao je 1733. "tragedokomediju" (spoj
personifikacije i mitološke ličnosti su drami Kozačinskoga dale izuzetno svečani ton i Jovan Rajić krajem