Srbina i u zgradi Županije, razgledanje slike "Bitka kod Sente ", najvećeg ulja na platnu u našoj zemlji ( 7 x4m ), koju je izradio slikar Ferenc Ajzenhut Pauza za odmor i vožnju fijakerom ... [ dalje ] Ljudevita Mišika i koja je osnovana 1932. g., Zavičajna kuća, napravljena od naboja i pokrivena trskom, sagrađena 1799. g. i opremljena autentičnim komadima nameštaja, kuhinjskim posuđem i ostalim pokućstvom i pod zaštitom je države, Galerija Urbanček u kojoj slikar sa izuzetnom autetičnošću prikazuje običaje lokalnog slovačkog stanovništva, Udruženje AHOJ, jedinstveni centar okupljanja zanatlija, poljoprivrednika i umetnika sa ciljem očuvanja starih zanata ,
obilaska mjesta nekadašnjeg dječjeg logora u Sisku, a da je ove godine nakon obilaska Jasenovca i Gradine, u planu i odlazak u Kragujevac kao još jedno simboličko mjesto stradanja . Ljudevita Šafarića, prošlo oko 13.000 djece, od kojih je umrlo 300 do 400, ali ih je mnogo više spašeno .
¶ Ljudevit Štur ( 1815 - 1856 ), slovenački nacionalni borac, slavenofil i pjesnik. On je 1839. godine putovao u Lužicu i neposredno se upoznao sa kulturnim i životnim prilikama ovoga najmanjeg slovenskog naroda, od koga su dotad do ostalog slovenskog svijeta dopirali rijetki glasovi. O svom boravku u Lužici svedoči u dužem putopisu koji iste godine objavljuje u Časopisu Česskego Muzeuma. Godinu dana kasnije Šturov putopis objavljuje Novij serbskij Letopis ( kasniji Letopis
za to Serbljin našao da po tom načinu kratke povjesti, iz istorije serbske pozajmljene materije, spiše i u Letopis stavlja. Naši ljudi vrlo rado čitaju ljubavne pripovedke. Da šta je drugo Adelaidu Dositejevu i Vidakovića svega preporučilo. Jezik zaista nije, svojom gramatičeskom soveršenostiju "[ 162 ] I kao što je Magarašević ovoj priči posvetio osobitu pažnju, nadajući se čak da će izvršiti uticaj na srpske književnike pa da počnu pisati slične stvari, tako je i Ljudevit Gaj cenio, te je preštampao u svojoj Danici, promenivši joj nešto jezik da bi bio bliži zagrebačkom [ 163 ] .
u svemu tome imala je verovatno i poljska književnost. Ne zaboravimo da su u to vreme stvorili svoja besmrtna dela najveći pesnici poljskoga romantizma: Mickjevič, Slovacki, Krasinjski, Zaleski, Malčeski, Goščinjski i dr. Ljudevit Gaj došao u ovaj grad na studije, našao je grupu slovenskih đaka koji su se sastajali i činili kao neko društvo. Među njima se osobito isticao Mojsije Baltić "kano živ izgled svih kreposti u mlađana domorodca" [ 181 ]. Doduše, to društvo se zove "Srpska vlada" ali ono nije nikako bilo srpsko, nego južnoslovensko, a možda i opšteslovensko. Tu se govori o slovenstvu i čitaju se srpske narodne pesme. Članovi su Mojsije Baltić, Božidar Petranović, Nikola Tomazeo, Dimitrije
... zbog srpskog jezika koji je tu već kod svoje kuće "[ 189 ] . Ljudevit Gaj došao iz Graca u Peštu, prva mu je briga bila da se upozna s Kolarom. Ali čim se našao s njim, ušao je i u slovensko društvo koje se oko njega skupljalo. Tu su se osobito Srbi isticali. "Mnogo drugovah sa vrlimi mladimi Srbi, od kojih se đak Stamatović, baveć se kod crkvene pravoslavne obćine peštanske, ponajviše odlikovao, te je upravo od svih odvojio ". Tu se mnogo razgovaralo o jeziku i istoriji, a različite veroispovesti nisu smetale da se stvaraju prijateljstva. Srpska
jezika ušlo je kao uslov bez kojega niko ne može biti u tim đačkim družinama . Ljudevit Štur, vođa slovačkih đaka od 1831, bio je oduševljen poljskom književnošću. On je naročito voleo Mickjeviča, pa ga je i prevodio. Na društvenim sastancima članovi su čitali radove i recitovali pesme na ruskom, poljskom i češkom. Među svim slovenskim pesmama najomiljenije su bile Kolarova Slávy dcera i Mickjevičeva "uzvišena pesma" Oda do młodości, koju su đaci znali i napamet. A oduševljavala ih je i neka pesma o kralju Ponjatovskom "svojom melanholičnom melodijom" [
godina bio rasadnik slovenstva. Ako se ko nije školovao u njemu, on je makar na izvesno vreme svraćao, da vidi šta se tamo radi i da se nadiše slovenskog vazduha, kako su govorili . Ljudevit Štur, urednik prvih slovenskih ( t. j. slovačkih ) narodnih novina, i Kornilije Popović, skroz i skroz načitan mlad čovek, koji je prava već svršio bio, i mnoge nove jezike znao, bili su nam mentori ". Pored rada u družini, ovi požunski đaci izdaju i pisani list Soko [ 220 ] .
bez uspeha. Priznanje za to dobijali su odmah. O njima se znalo i pisalo, o njima je znao i urednik Srbskih novina, čim je 18 marta 1849 mogao doneti vest ove sadržine : Ljudevit ( Ludvik ) Mjeroslavski. On je imao udela u poznanjskim nemirima. Načelnik štaba sardinske vojske je đeneral "poznati Poljak Ržanovski ( to je Vojćeh Hšanovski Chrzanowski ), bivši profesor vojni nauka u Parizu, a najveći taktik u Evropi ". U Sardiniji je i Vladislav Zamojski. U Rimu ima trideset devet pukovnika i sedamdeset dva potpukovnika poljska. Tamo je i" znamenita velika legija poljska "s đeneralom Visockim na čelu. A knez Čartoriski skuplja dobrovoljce kraj
čuven po tome što je 1831 ugušio poljski ustanak. Često su napadani Poljaci i u dugačkom članku Čerte iz starije povjestnice pravoslavne crkve u Rusiji, koji je izlazio tokom 1855. Tokom ove godine izišla je u Sedmici prva poljska stvar, a to je bila pripovetka Seoski plemići od K. V. Vujćickog. Preveo je Milan Dimitrijev, i to verovatno ne s poljskog nego s ruskog. Zato se na ovome nećemo zadržavati . Ljudevita Zjelinjskog ". To je pripovetka Anibal kozaczy i czwarty rok zbarazkiego zamku od Ludvika Zjeljinjskog .
istoričari bili veoma omiljeni kod Srba, jer su Srbi kod ovih nalazili odgovore na mnoga pitanja koja su ih zanimala. Tako dolazi do prvih prevoda s poljskog koji su iz Rakovjeckog, Maćejovskog ili iz Mickjevičevih pariskih predavanja o slovenskim književnostima . Ljudevita Štura, koji je pored čisto slovenske osnove imao i jednu jaku romantičarsku težnju za slobodama i ravnopravnostima naroda. Sloveni su bili ti koji su imali na sve strane da nađu svoje srodnike u ropstvu ili pod Austrijom, ili pod Pruskom, ili pod Rusijom. Zato su te ideje slovenskog preporoda nosili ne najveći Rusi, nego najmanji Slovaci, a najviše su simpatije počeli privlačiti Poljaci zbog svojeg dugogodišnjeg mučeništva, koje je bilo poznato već celome svetu, kao i
naroda. Sloveni su bili ti koji su imali na sve strane da nađu svoje srodnike u ropstvu ili pod Austrijom, ili pod Pruskom, ili pod Rusijom. Zato su te ideje slovenskog preporoda nosili ne najveći Rusi, nego najmanji Slovaci, a najviše su simpatije počeli privlačiti Poljaci zbog svojeg dugogodišnjeg mučeništva, koje je bilo poznato već celome svetu, kao i zbog svoje kičeljive borbe da se očuva makar ono malo "poljskosti ", pa ma kako skupo to stalo. Otud je pokret Ljudevita Štura bio sav polonofilski obojen. Mickjevičeva borbena pesma Oda mladosti postala je u neku ruku himna te probuđene slovenske mladeži. A pripovetke Mihala Čajkovskog bile su kod Srba neobično popularne jer su pokazivale beskrajne borbe kozačkoga naroda za slobodu, tako da su ti kozaci Srbima često bili nalik na mnogobrojne junake srpskih narodnih pesama. Zato je Čajkovski bio prvi prozni pisac poljski koji je našao prevodioce kod Srba. A ti prevodioci biće sve đaci
Štura bio sav polonofilski obojen. Mickjevičeva borbena pesma Oda mladosti postala je u neku ruku himna te probuđene slovenske mladeži. A pripovetke Mihala Čajkovskog bile su kod Srba neobično popularne jer su pokazivale beskrajne borbe kozačkoga naroda za slobodu, tako da su ti kozaci Srbima često bili nalik na mnogobrojne junake srpskih narodnih pesama. Zato je Čajkovski bio prvi prozni pisac poljski koji je našao prevodioce kod Srba. A ti prevodioci biće sve đaci Ljudevita Štura, koji su se kod njega u Požunu ili Modri, ili najzad i u drugim mestima slovačkim, učili kako treba voleti Slovene i njihove jezike i književnosti. Velika grupa srpskih đaka četrdesetih godina prošla je kroz Šturovu školu i ona je uglavnom davala pravac čitavoj srpskoj omladini sve do Mađarske bune. To je bila srpska omladina vaspitavana između 1840 i 1848 godine. Da Stanko Vraz nije štampao u srpskim listovima prevode dveju lirskih Mickjevičevih pesama, skoro sva
godine. Da Stanko Vraz nije štampao u srpskim listovima prevode dveju lirskih Mickjevičevih pesama, skoro sva književnost kod Srba prevedena s poljskog bila bi čisto patriotsko-slovenskog pravca . Ljudevita Štura, težili su prvo ka ujedinjenju Srpstva, pa tek iz njega da dovedu do ujedinjenog Slovenstva. Slično je uostalom brzo evoluirao i sam Štur. Ali omladinsko Srpstvo nikako nije pobijalo Šturovo Slovenstvo, nego ga je smatralo kao prirodnu posledicu ujedinjenog Srpstva, ili Poljaštva i sl.. Zato se nisu slučajno našli u politici na istoj liniji nepomirljivi Šturovac i "Slavjan" Svetozar-Sveslav Miletić i vođi Omladinskoga pokreta kod Srba. I nisu slučajno ti srpski
se izučavaju u osnovnoj školi, nema ni jednog koji živi, i na srpskom jeziku stvara, u Crnoj Gori Time se jasno poručuje da u Crnoj Gori nema ni srpskog jezika, ni srpske književnosti, ni srpskog naroda . Ljudevit Paskvalić ( pisali na latinskom ), Krsto Ivanović ( pisao na italijanskom ), Stjepan Zanović ( pisao na italijanskom i francuskom ). Ovo lokalšovinističko sljepilo još više dolazi do izražaja kad vidimo ko je sve od savremenih pisaca iz Crne Gore zastupljen, većina njih se uopšte ne mogu nazvati piscima. Srbomržnjom zaslijepljeni sastavljači ovih programa sačinili su priručnike za inženjering djece, kako bi od njih stvorili nosioce novog identiteta, tzv.