žestoko gonjenje hrišćana. Neznabošci ne šteđahu ni decu hrišćansku. Mamantu beše 15 godina, kada bi izveden pred cara. Reče mu car, da bar samo ustima
i ostale dečake koji uče školu sa njim razvraća i uči hrišćanskoj veri. A Mamantu beše tada petnaesta godina od rođenja. On već ponovo postade siroče,
, pošto druga majka njegova Amija, ostavivši svom usinjeniku svetom Mamantu , kao jedinom nasledniku, veliko imanje na zemlji, otide k nebeskom
tako da bude razumniji od staraca, - što se sve moglo videti u mladom Mamantu . Njega ne nadjačaše reči bezakonog cara, ne sablazniše darovi, ne
se moljaše i čitaše Sveto Evanđelje. Po naređenju pak Božjem k svetome Mamantu sabirahu se iz te pustinje zverovi kao ovce k pastiru, i kao neki razumni
i razdavao sirotinji. Uskoro se u gradu Kesariji raznese glas o Mamantu . Tada Aleksandar, ne onaj što ga ranije spomenusmo nego drugi, koji u to
za namesnika u Kapadokiji, čovek surov i veoma zao, doznade sve o Mamantu . I smatrajući Mamanta za čarobnjaka on posla vojnike na konjima u
. Videvši to, vojnici se uplašiše, pa ostavivši hranu pritekoše k Mamantu . On ih uspokoji, i onda im reče da je on Mamant koga oni traže. Oni mu tada
godina prestavi se i Agapit. Posle njega igumanstvo bi povereno nekom Mamantu . A kada Non sa svojim jednomišljenicima ču da se Agapit prestavio, on se