sam stav prema tenisu. Mislio sam da je u toku dana četiri do šest sati napornog treninga dovoljno, ali shvatio sam da je tenis način života. Morate svakodnevno da dišete tenis kako biste postigli dobre rezultate i postali uspešni na veoma visokom nivou ", rekao je Tipsarević . metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetak onoga što prestaje. 14. No zaslijepiše pomisli njihove; jer do današnjeg dana to isto pokrivalo u čitanju Staroga Zavjeta ostaje neotkriveno, jer se ono u Hristu ukida; 15. Nego do danas, kad se čita Mojsej, stoji pokrivalo na srcu njihovom; 16. A kada bi se obratili ka Gospodu. ukinulo bi se pokrivalo. 17. A Duh ( Sveti ) je Gospod; a gdje je Duh Gospodnji ondje je sloboda. 18. Svi mi pak koji otkrivenim
mučenja, njega baciše u ključalu vodu, gde on, moleći se, predade duh svoj u ruke Božje, [ 3 ] i bi ovenčan vencem pobedničkim. Sveto pak telo njegovo verni pogreboše česno, i na njegovom grobu zbivahu se mnoga čudesa. [ 4 ] metaše pored puta da uzimaju prolaznici, jer bejaše veoma čovekoljubiv, i više negovaše duhovnu baštu u svojoj duši nego li onu veštastvenu, rasađujući i negujući čiste misli i donoseći plodove vrline. Zbog toga se sveta duša njegova mogla nazvati baštom Svetoga Duha. Kao što se veli u Svetom Pismu: Ti si vrt zatvoren, sestro moja, vrt mnogoplodan ( Pesma nad pesm. 4, 12 ); plod duhovni je ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milosrđe, vera, krotost uzdržanje ( Gal. 5, 22 -
s mirom. Jedan Trimitunteki trgovac imađaše običaj uzimati u zajam novac od svetitelja radi svojih trgovačkih poslovanja, i kada se vraćao s puta, on je pozajmljeni novac vraćao i, po nalogu svetitelja, stavljao ga u kovčežić, iz kojega je uzeo. Tako on ne maraše za vremensku imovinu, da se čak ni interesovao nije da li je dužnik vratio koliko treba. I trgovac činjaše tako mnogo puta: sam uzimaše novac iz kovčežića, sa blagoslovom svetitelja, i sam ga pri vraćanju opet metaše u kovčežić; i poslovi mu cvetahu. No. jednom on, ponesen zlatoljubljem, ne metnu doneseno zlato u kovčežić već ga zadrža sebi, a svetitelja slaga da je metnuo. U skorom vremenu trgovac taj osiromaši, pošto mu utajeno zlato ne samo ne donese zaradu nego liši uspeha svu njegovu trgovinu i kao oganj tajno pojede njegovo imanje. Osirotevši, trgovac opet ode k svetitelju i zamoli ga da mu pozajmi novac. Svetitelj ga posla u svoju spavaonicu da tamo iz kovčežića uzme sam. Pritom mu
ustade, i služaše mu . metaše ruke, i iscjeljivaše ih. Teški bolesnici osećaju da im zahodi sunce života. No Isus im donosi zdravlje i život na zracima prstiju svojih .
bliže i tu ga zadržaše da vide što car od njega hoće da čini. Vrlo se bojeći pristupi i stade baš uz njega - ne može sakriti ni utajiti od njega panađijara Motre drugi izokola što će mu [ car ] činiti, il ' će ga čupati za kose, što li će. Čak u careve ruke utiskoše ga. A on opet, boji se da mu i glava ne otide. I tako car uhvati za gajtan: vukaše ga k ustma, metnu ga na svoja usta, a obraz spasov u usta svoja metaše . I taki stoga učini se veliko čudo: oma sklopiše mu se usta i lepo se smestiše, ka su i bila ... "Na drugom mestu, opisujući procesije koje su Carigrađani činili prilikom opsada njihovog grada, noseći svete utvari i čudotvorne ikone, Venclović spominje Bogorodicu" odigitriju "i pripoveda legendu o nastanku ove ikone, koja je slepe vodila .
večeru, i Marta služaše, a Lazar beše jedan od onih što seđahu sa njim za trpezom. A Marija uzevši litru pravoga nardova skupocenoga mirisa pomaza noge Isusove, i obrisa kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira . metaše u nju. A Isus reče: Ostavi je Ona je to sačuvala za dan mojega pogreba; Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda. Doznade pak mnogi narod iz Judeje da je onde i dođoše ne samo radi Isusa, nego i da vide Lazara koga on podiže iz mrtvih. A prvosveštenici se dogovoriše da i Lazara ubiju; Jer mnogi od Judejaca dolažahu zbog njega i verovahu u Isusa .
su se podelili u osećaju, svi su ćutali i ćutanjem odobravali postupak Marijin, no jedan samo od njih niti je ćutao niti je taj postupak odobravao. Evo kako jevanđelist, koji je i sam bio prisutan tu, opisuje negodovanje toga jednoga: onda reče jedan od učenika njegovih, Juda Simonov Iskariotski, koji ga nameravaše izdati: zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima? A ovo ne reče što se staraše za siromahe nego što beše lopov, i imaše kovčežić, i nosaše što metaše u nj. Prema prvoj dvojici jevanđelista nije sam Juda negodovao nego i ostali učenici ( Matej ) ili još neki od prisutnih ( Marko ). Da su još neki negodovali, bilo tajno u duši bilo poluglasno, jasno je i iz odgovora Hristovog u današnjem jevanđelju: ne dirajte u nju .... jer siromahe svagda imate sa sobom a mene nemate. Gospod, dakle, odgovara u množini. No ma koliko njih da je negodovalo i ma kako da je opažljivo bilo njihovo negodovanje, glavno je da je Juda najljuće ,
svoju nevolju, i oni prose iz krajnje nužde. No ima i takvih prosjaka koji se namerno oblače u bedne rite, i, skrivajući svoje bogatstvo, oni svojim bednim izgledom izmamljuju milostinju, i na taj način uvećavaju svoje bogatstvo. A to je već lakomstvo, koje se naziva idolosluženjem. Imajući sve to u vidu, milostivi Filaret je govorio: Bog zna potrebu svakog prosjaka, i On kako hoće upućuje ruku davaoca milostinje. Tako i sam ovaj blaženi prosjakoljubac čineći milostinju metaše ruku u čekmedže bez razgledanja, i što bi ruka zahvatila: bakaruše, ili srebro, ili zlato, to je i davao prosjaku. I pričaše ovaj česni starac sa zakletvom, prizivajući Boga za svedoka: Koliko puta sam, videći čoveka obučena u pristojne haljine, spuštao svoju ruku u čekmedže sa željom da zahvatim bakaruše, jer sam zbog pristojnih haljina smatrao da dotični čovek nije siromah, ali i ne hoteći ja sam zahvatao srebro ili zlato, i davao mu. Ponekad sam prosjaku, odevenom u
5. metaše u nj sve novce koji se donošahu u dom Gospodnji .
. metaše u gomile .
privukoše još bliže i tu ga zadržaše da vide što car od njega hoće da čini. Vrlo se bojeći pristupi i stade baš uz njega - ne može sakriti ni utajiti od njega panagijara Motre drugi izokola što će mu činiti, il ' će ga čupati za kose, što li će. Čak u careve ruke utiskoše ga. A on opet, boji se da mu i glava ne otide. I tako car uhvati s prsti za gajtan: vukaše ga k ustma, metnu ga na svoja usta a obraz spasov u usta svoja metaše . I taki stoga učini se veliko čudo: oma sklopiše mu se usta i lepo se smestiše ka su i bila. Razvraćena biše za razvraćivanje crkovnoga ustava i nevaljala landanja na svete i častne ikone - rad ljubljenja opet i grlo mu se stište i obraz mu na prvo carski osvetlja i sva mu muka oblakša, te zamuča od vike, taki zaspa slatko .
ih celivahu, očima i licem ih se doticahu, da bi se osveštali. I toga dana prirediše bogosaborno slavlje. I onda na svojim rukama poneše sveti kivot. Brat vladalac i svi koji behu s njim, s takvim istim suzama grljahu bogonosnog Savu i celivahu, proseći njegove svete molitve i blagodareći mu za svete mošti. A svetogorski monasi, koji behu u pratnji svetoga Save, divljahu se velikoj ljubavi i prevelikom smirenju samodršca Stefana, koji padaše pred noge njegove i u prašinu metaše česnu glavu svoju, proseći od sviju njih blagoslov i molitve. Zaista beše milina ne samo za ljude nego i za anđele videti onaj prizor: prenošenje svetih moštiju patrijarha novog Izrailja - svetog oca Simeona - iz Svete Gore; prenosi ih sin - anđeo, dočekuje ih sin - blagočestivi samodržac. S takom češću svete mošti biše prenesene u Studenicu, zadužbinu samog blaženog Simeona Mirotočivog, koju on podiže kao samodržac srpski. I tu, u crkvi Presvete Bogorodice, u već
ne istrijebih, i ne zatrh ih u pustinji . metaše mirise svoje ugodne, i ondje ljevaše naljeve svoje .
sjeverna vrata bijahu dva stola, i na drugoj strani u trijemu od istijeh vrata bijahu dva stola ; metaše meso od žrtava .
iz svetinje u spoljašnji trijem, nego će ondje ostavljati haljine svoje u kojima služe, jer su svete, i oblačiće druge haljine, pa onda izlaziti k narodu . Metaše prag svoj do moga praga, i dovratnike svoje do mojih dovratnika i pregradu između mene i sebe, te skvrniše sveto ime moje gadovima svojim koje činjahu; zato ih satrh u gnjevu svom .