[ 15 ]. A česne mošti njegove uzeše hrišćani posle tri dana i pogreboše ih. Dželat pak posle toga obesomuči se, i vikaše, i bacaše penu, i juraše po gradu, dok nakon nekoliko dana ne izdahnu bedno. Za sve to vreme starac duhovnik svetog mučenika
, Irina pređe u grad Kalipolj, gde propovedaše veru u Hrista. Car tamošnji Numerijan htede je umoriti na taj način što je bacaše u tri usijana metalna vola jedno za drugim. No devica bi spasena i ostade živa. I mnogi videše i verovahu. Eparh Vavodin
Boga, i usrdno izučavaše apostolske poslanice što joj ostavi sveti Timotej. Zlatne pak idole očeve, svakog posebno bacaše kroz prozor dole i propraćaše rečima: Ako ste bogovi, spasite se sami - Padajući s tolike visine na zemlju, idoli se
provede u njemu četrnaest godina, ostajući nepovređen od gadova. Po Božjem pak promišljanju o njemu, jedna udovica bacaše mu po parče hleba kojim on podržavaše svoj život. A Tiridat, držeći da je Grigorije već davno izgubio život, prestade i
način: od bezbožnog cara Dekija [ 2 ] dođe u Korint vojvoda Jason da muči i ubija hrišćane. I hvatajući hrišćane, on ih bacaše u tamnicu. Tada bi uhvaćen i sveti Kodrat sa blaženim prijateljima svojim: Kiprijanom, Dionisijem, Anektom, Pavlom i
, pričekaše ga dvanaest konjanika što su iz naša sela u narodnoj vojsci i oni otpratiše popa u varoš, a cijelim putem bacaše puške i pjevaše. Za popom, u drugim kolima vozio se kum Ninko i Gluvić, za njima još mnogi narod. Vele, kad je naš popa
: Primi ovaj udarac što ti ga posla monah Vitalije. I odmah čovek onaj pobesne veoma i, pavši na zemlju, valjaše se, i penu bacaše , i odeću na sebi kidaše, i strašno vikaše, da se sva Aleksandrija sleže na njegovo užasno zapomaganje. Pošto nekoliko
. Neki Nikomah, koji s njima bi mučen, odreče se Hrista usred muka, i najednom siđe s uma, pa kao besan grizaše svoje telo i bacaše penu na usta dokle ne izdahnu. To je bilo 250. godine.
idolima žrtvu i pokloni im se, tog časa spopade ga demon, i tresnu ga o zemlju, i Nikomah u besnilu grizaše jezik svoj i bacaše krvavu penu, dok zlo ne izvrže bednu dušu svoju. Dok se to zbivalo, jedna šesnaestogodišnja devojčica, hrišćanka
nebu kao zvezde. "Sve jednu po jednu mučitelj mučaše ljutim mukama, najpre Veru, pa Nadu, pa Ljubav. Tukoše ih, sekoše, bacaše u oganj i u vrelu smolu, i najzad jednu za drugom mačem posekoše. Mrtva tela svojih kćeri uze Sofija odnese van grada i
naoruža protiv njega i podiže jeretike na njega, koji ne samo njega nego i mnoge od bratije mučiše, okivaše, u tamnicu bacaše i silno zlostavljaše. Ali sve to bi prepodobnome na venac slave, a vragu na sramotu. Kada minu jeretička oluja,
na Njegove muke na krstu, oni su spokojno gledali šta da uzmu od Njegovih haljina. I razdeliše među sobom odeće Njegove i bacaše kocku zbog dolame Njegove. Tipičan primer maroderstva i zverske neosetljivosti prema mukama svojih bližnjih.
svetitelja. Ali nije hteo da ide praznih ruku. Zato se reši da ulovi koju ribu i odnese mu. I celi dan sa svojim mornarima bacaše udice, ali ne ulovi ni jednu ribu. Pred veče on pomenu ime prepodobnog Luke, i u njegovo ime vrže udicu, i odmah upeca
presrećni čovek. - Kako da ti se ikad odužim za svu dobrotu koju si mi učinila, meni grešniku, koji se na tebe gadom bacaše ?
ga za nepravednu osudu, jer nije kako valja ispitao stvar, već je nevinog mladića osudio na smrt. A Proklianija bacaše klevetu i na svetog Jovana, i govoraše: Ova varalica nauči sina mog na takvo zlo. - Čuvši to, igemon naredi da i Jovana