slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "milostiju".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
kao "samodržavni despot zemlji slavenosrpskoj i vsego Ilirika ", i to " milostiju božijeju ".
načine za potvrditi svoje dostojinstvo blagodejanijem, milostiju i krotkim življenjem, a najpače blagodarnim srdcem k svojemu
i sina i svetago duha i svete bogorodice i svetih vrhovnih apostola ja milostiju božijom jepiskop zetski Neofit sazdah hram sij v oblast svetago
povelju svetogorskom manastiru Esfigmenu, koju je potpisao kao " Milostiju Božieju Gospodin SRBljem despot Đurađ ". Pošto je morao da kralju
jedan omofor sa sledećim natpisom:,, Sei omofor ustroen na služenie milostiju Božieju preosvjašcenomu kir ocu Nikodimu, mitrop. przrnskomu, roku
, i od Skadra do Novog Brda. Njegova titula je glasila: Joanikije, milostiju Božiju pravoslavni mitropolit Novopazarski, Prizrenski i Skadarski
Korenič, a na njegovom grobu u manastiru Komani u Vlaškoj piše: Božieju milostiju Loggin rodom ot Korenič Brankovič, arhiepiskop Jenopoljski.
i Sina i svetago Duha i svete Bogorodice i svetih i vrhovnih apostol je milostiju božiom jepiskup zetski Neofit szdan hram sii v oblast svetago Mihaila v
, prepisivač je zabilježio: milostiju božijeju gospodin zetski. U ovoj hrisovulji, pisanoj 15. juna 1489.
titulatura se promenila. Dok je pre krunisanja nazivao sebe mi Tvrtko, milostiju božijom ban bosanski, [ 16 ] odnosno nos Tuercho dei gratia Bozne banus,
vladetelja koji ničim ne diše razve ljuboviju i otečeskoju milostiju k podanim svojim; ništa ne želi niti ište razve opšte blagopolučije
od njih ostavio je zapis. Na jednoj knjizi je zapisao: Arsenije, božeju milostiju patrijarh pekski (pećki) i pročih stranama pišem poneže da se zna v leto
potpisuje na povelje sa "Bogom postavljeni kralj Tvrtko Tvrtković, milostiju božjom kralj Bosni i k tomu ". Po svemu sudeći tada je održan stanak
Godine 1440. Stevan Tvrtko II (1440 - 43), kralj Bosne i svih Srba ( MILOSTIJU BOŽNOM MI GOSPODIN KRAL SERBLEM), pozivajući se na zajedničke pretke,