. Nastaju u procesu fotosinteze. Čine veoma značajni hranu za veliki deo populacije. Prema strukturi se dele na: monosaharide , disaharide, oligosharide i polisaharide.
¶ monosaharide ili disaharide niti bilo koju drugu hranu koja se koristi zbog svojih zaslađujućih kvaliteta. Ako su šećeri prirodno
, plodovi izlučuju etilen i sekundarne metabolite, vrši se razgradnja hlorofila, transformacija skroba u monosaharide , formiranje karotinoida, sinteza aromatičnih materija i snižavanje topljivih tanina. Svi navedeni fiziološki
naknadno dodani, jer je njihova hemijska struktura ista. monosaharide koji predstavljaju najmanje jedinice šećera. Disaharidi i polisaharidi tj. kompleksni ugljenihidrati se stoga u
do mozga? Svi koji su ucili fiziologiju pre 10 - 15 godina verovali su da se hrana u organizmu razlaze na amino-kiseline, monosaharide , masne kiseline, itd. Medjutim, to nije tako. Postoji jedan deo koji je otporan na sve sokove zeluca, pa dospeva u creva
karbon-odakle im i potiče ime). Energetska vrednost 1 g ugljenih hidrata iznosi 4 kcal. Ugljeni hidrati se dele na monosaharide (glukoza, fruktoza, galaktoza, manoza), oligosaharide (saharoza, laktoza, maltoza), polisaharide (skrob,
i isto bi bilo kao kad biste rekli jedem proteine koji nisu belančevine. A sasvim druga je stvar što se oni dele na: monosaharide , disaharide i polisaharide, odnosno, narodski rečeno na proste i složene šećere. Metabolizam je zaista
osobe su oko 4 grama ugljenih hidrata na kilogram telesne mase. monosaharide , disaharide i polisaharide. Ugljeni hidrati se takođe dele i na one koje naš probavni sistem može svariti i one koje ne
sadrži manje od 0,5 grama šećera na 100 g ili 100 ml), namirnice bez dodatog šećera (proizvod ne sadrži nikakve dodatne monosaharide ni disaharide, ni bilo kakvu drugu hranu koja se koristi zbog svojih svojstava zaslađivanja). Ako su šećeri prirodno
najveći izvor energije potrebne za rad stanica i sastavni su deo namirnica biljnog porekla. Ugljene hidrate delimo na monosaharide (glukoza i fruktoza), disaharide (saharoza, laktoza i maltoza) i polisaharide (celuloza, skrob i glikogen).
u mišićima. monosaharide i disaharide, kao što su glukoza, saharoza i galaktoza koji se mogu naći u slatkišima, voću i povrću. Složeni su
molekuli, koji kasnije mogu da naprave veće, spajajući se međusobno, na određene načine. Tako se došlo do podele na monosaharide , disaharide, oligosaharide i polisaharide. Prevedeno na uobičajeni govor, može se reći da su to prosti (jednostruki