crkvenih otaca, Svetog Vasilija, Grigorija Niskog, Grigorija Nazijanskog , Jovana Zlatoustog, ubeđena u svoju duhovnu premoć nad Zapadom, sve je
; divni rukopisi, ukrašeni crtežima u boji za careve, kao Grigorija Nazijanskog , ili Psaltir u Nacionalnoj biblioteci u Parizu, ili Vasilijev Monolog
kao da je tuđe, kako bi ga vratio Onome Koji mu ga je poverio. Nazijanski kaže: "Bogat milostivac će mudroljubivo i osiromašiti da bi predao
on je, zbog ukazane potrebe, ponovo na sebe primio upravljanje udovom Nazijanskom Crkvom: Zbog sticaja okolnosti i zbog očekivanog napada protivnika.
Teodora da sa njega skine nepodnošljivo breme i da ga zameni na nazijanskoj katedri. Odbijao je i da putuje na sabore. Namislio sam da izbegavam
i KAPADOKIJSKE OCE (sv. Vasilije Veliki, Grigorije Niski, Grigorije Nazijanski ), koji su sa sv. Jovanom Zlatoustim, ZASNOVALI HRIŠĆANSKU
dobu krstili i veliki crkveni oci: Vasilije Veliki, Grigorije Nazijanski , Jeronim, Amvrosije...
, otkolku relikvii od mala vrednost. Toa go potvrduvaat i sv. Grigorie Nazijanski i sv. Paulin od Nola. 37 Tie ukažuvaat deka nekoi crkvi poseduvaat samo
u Hrišćanstvu je nerazdvojno od učenja o Svetom Duhu. Grigorije Nazijanski piše: "Kad kažem Bog, mislim na Oca, Sina i Duha Svetog ". Dogma o Svetoj
čitao je dela istočnih crkvenih otaca: Vasilija Velikog, Grigorija Nazijanskog , Jovana Hrizostoma, a i noviju rusku teološku literaturu.
sve svoje drugove. Duge časove je provodio sa knjigama Grigorija Nazijanskog , koji je ostavio jasne tragove u Konstantinovom življenju i mišljenju
pozajmio sa početka čuvene Besede na Bogojavljenje svetog Grigorija Nazijanskog Bogoslova, za čiju je poezuju napisao i jedno tumačenje. Inače, ova i
gledište patristike, i na Istoku (Jevsevije Kesarijski, Grigorije Nazijanski , Jovan Zlatousti) i na Zapadu (Prudencije, Jeronim, Avgustin,