koja više nije primarna, samosvrhovita i samooznačavajuća poput prethodno pomenute, nego je deo jedne šire, nemimetičke igre i poput srednjevekovne fantastike, spremna na raznolike sopstvene funkcionalizacije, objedinjene ovde

ne svira na liri bez žica, kako to tvrdi već pominjani Ihab Hasan, nego da istovremeno svira na liri sa bezbroj žica, čije nemimetičke zvuke želi da kombinuje uvek na nov i različit način.

Ljubomira Micića Prema optikoplastici (1923). U njemu su naznačeni principi zenitističke skulpture zamišljene kao nemimetičke , nove forme inspirisane Arhipenkovim delima.

logike. On je pupčanom vrpcom vezan za taj svet. On je kao riba u vodi: izlazak na površinu je smrtna opasnost. Cilj nemimetičke književnosti je ne samo dokučiti tu površinu, već naslutiti i šta je izvan i iznad nje; "logičko i irealno metafizičko

dva kratka citata Oskara Vajlda, bez ikakvog komentara. Prvi, u krajnjoj konsekvenci, dovodi u pitanje postojanje nemimetičke književnosti:

- kako sa stanovišta ontologije tako i sa stanovišta teorije saznanja - osporiti Platonova suspenzija umjetnosti. Nemimetičke umjetnosti, po Platonu, sasvim konsekventno, nema niti može biti: postoji samo loš i lošiji mimesis. Time je

svaka ideja o stvaralaštvu i o autonomiji umjetnosti. nemimetičke umjetnosti koja ne bi - budući da je svojevrsni amimesis i antimimesis - potpadala pod suspenziju, jer ne potpada pod

tom se ne daje definicija mimetičke književnosti, niti se ozbiljno uzima u razmatranje Platonovo jasno stanovište da nemimetičke umjetnosti nema. U krajnjoj konsekvenci - žrtvovaćemo Tolstoja, Dostojevskog i Balzaka zarad Borhesa.

u antici i čistu fantastiku: "kada se opišu mitske ličnosti poput sirene ili kentaura, antički pesnik prelazi u predeo nemimetičke književnosti i Horacije je na primer, toga svestan ", kada "u početku Poslanice Pizonima očigledno opisuje kentaura,

, pa navodi Horacijeve stihove, pripisujući rimskom pjesniku i teoretičaru "platonovski koncept diskvalifikacije nemimetičke književnosti ":

još od antičkih vremena. Teško je - zna to dobro pisac Hazarskog rečnika - povući čvrstu granicu između mimetičke i nemimetičke književnosti, ali predlaže kao osnovno rešenje odnos prema realnom svijetu: "fantastika se služi realnim svetom da