raspraviće se i Legjan, to adsko jedno ime kod otaca naših. noćca došla, ne donose voštane svijeće, već po mraku izvode djevojku1 ' '.
, posebno u sintagmi kao o Vidovu dne? Isto tako, treba se osvrnuti na arhaizme konjma i u gosti, kao i na poetske arhaizme noćca i krvca.
kulu. Pošto Turci konak učinili, to se čulo u pleme Drobnjake đe je aga na Duži došao, i to čuo Karadžiću Šujo, pa je jedva noćcu pretrajao, pa kako je zoru opazio, tad vojvoda posjede dorina, oćera ga na kamene Duži; a kad dođe na kamene Duži, dogna
; I prilike različne metati Viš ' Srbije po nebu vedrome; ' Vaku prvu priliku vrgoše: Od Tripuna do svetoga Ðurđa Svaku noćcu mesec se vataše; Da se Srblji na oružje dižu, Al ' se Srblji dignut ' ne smjedoše.
; I prilike različne metati Viš ' Srbije po nebu vedrome; ' Vaku prvu priliku vrgoše: Od Tripuna do svetoga Đurđa Svaku noćcu mesec se vataše; Da se Srblji na oružje dižu, Al ' se Srblji dignut ' ne smjedoše. Drugu sveci vrgoše priliku: Od Đurđeva
se vojsci posilili: grme turski na vojsku topovi, daju Turci volju za nevolju, ali su se dobro prepanuli. Dvije vojske noćcu prenoćiše, prenoćiše jedna sprema drugoj. No je naša veselija vojska: kola vodi, a igre zameće, skoka skače, kamena se
" I on sjede i noge prekrsti, i povadi dvadeset klinaca, pa ih metnu sebi u njedarca. Opet neće da miruje Rade. Kad je tavna noćca nastanula, ide dvoru age Bećir-age, pa postaja malo kod pendžera. Istom aga za večeru sio, pa s kadunom svojom besjedio
slušamo pesme koje je Ljubivoje snimio sa Carevčevim orkestrom: "Raslo mi je badem drvo "," Marš na Drinu ", "Kolika je noćca ", "Bolan mi leži kara Mustafa "," Moj Milane "; sa orkestrom Đorđa Karaklajića "Sedi Mara na kamen studencu "; kao i
, među sobom igru zaturili, skok skakahu, a kamen metahu, a gađaju nišan na bjeljegu; dok ih bio danak ostavio, a tamna ih noćca priklopila, buljubaše na noge skočiše, za njima se vojska podignula, i sva vojska niz Seoca minu, doklen vojska u
. "Kad iznese divan-kabanicu I dade je na konja Šćepanu, Tada bula konja okročila, Pobjegoše poljem od Pazara, Jednu noćcu mlogo prelaziše, Tri b ' konaka ćiridćijam ' bila: Mrknulo je u Nove Pazare, A svanulo više Bijograda Zdravo Šćepan u
, Turci, za doveka noćca da nas ne pretekne.
Riječkom nahijom, Uljegoše Nahiji lješanskoj, A ka [ 24 ] doše u Donje Kokote, [ 25 ] Tu ih bio danak ostavio, A tavna ih noćca prifatila. Tu po malo hljeba založiše, Pa odoše niz Gornje Kokote, Na Sitnicu vodu [ 26 ] pregaziše, I Moraču [ 27 ] brzo
Ako sjutra uraniti neću, Baš sa moje hiljadu momakah, Pa izaći na Gacko široko Pod Čengića prebijelu kulu; Tu ću jednu noćcu prenoćiti, Pa otolen rano uraniti, Obrnuti niz Dugu krvavu Dokle sidem gradu nikšićkome; Niže grada nasred polja
Arnaute ljute, Al ' nizame cara čestitoga Na Kazinu Skadra bijeloga, Ka ' što su se vazda naučili. Sunce zađe, tamna noćca dođe, Kraj Lesendra suminuše lađe; Al ' evo ti sreće crnogorske: Dvije turske okrenule lađe Od Lesendra careve palanke
, I otide gorje u planinu: Tu začama dva bijela dana, Kad evo ti Cerovića bana, I za njime hiljadu momakah; Tu su jednu noćcu zanoćili, Tu su svoju vojsku odmorili; Poneđeljnik jutro osvanulo, A Turcima na zlo, akobogda Dv ' je vojvode