, reče mu Teofilakt: "Doći će, care, na te ljuta poguba iznenada, i nećeš naći ko će te od nje izbaviti "
može rasuditi zle običaje, koji nam stvaraju pogubu duši "(glava 16). I zaista, ko će samome sebi da
stvar zove možda i nije paluba bila paluba biće poguba pali se na zalsku sunca neba paluba genije i
se ruše sile Satanine, i uništava se njegova poguba jednodušnošću naše vere "(13, 1). Isto tako u
srneš s nerazbora bez bojazni i bez straha gdi poguba tva se otvora, smiona si i slobodna, zašto ne
dvanaes paša na hrlijeh se konjijeh tište: poguba ih carska ustraša, odmijenit ga svaki ište.
, viknu paša; Krunoslava naprijed hodi, ni ju poguba nijedna straša. Nu od tamnice jedva stupi priko
su raspi druzi kih prividim i gonetam. U pogubah za poginut sad se istočno carstvo kreće, i s
vojska svakolika. Ja vik ne imam zatajati što pogubu carstvu nosi; velikoga vezijera ti, hodžu i od
ovoga skupa verna. Meni ostaje sad objavit ka poguba carstvu prijeti, ako carstvo tve ostavit bude
opet i sultana, mati ohola Mustafina, na pogubu cara Osmana. Ranu staru on pozledi, i muka je nje
krvavo oko - oganj živi - prijeti smrtna da je poguba . Vrli medvjed hrka i reži i od čeljusti spilu
, kako mi vid se smuti, Kad pučinu crnu izmjeri Od poguba , strašnijeh čuti Tebi, o care, meni i vjeri