čudesa dogodiše potom. Verni usrdno tražahu tamo te čudotvorne mošti, ali ih ne nađoše. No do promislu Božjem one se obretoše u pešteri, gde i do sada počivaju netruležne. Pretskazanje svetoga stradalca da će njegova krv biti osvećena, ispuni
se hođahu kao izgubljene ovce; i sa suzama prizivajući po imenu svoga pastira, iskahu ga. I pošto ga svuda tražiše, i ne obretoše , oni se silno ožalostiše, i odmah otidoše k episkopu i ispričaše mu sve. Čuvši to, episkop se rastuži i hitno posla mnoge
knez te baciše u reku Eufrat tela svetih četrdeset i dva mučenika. Baciše tamo i leš posečenog otpadnika. I ubrzo potom obretoše se na onoj drugoj obali reke tela mučenika čitava, jer se svakome telu prisajedini njegova glava. I ležahu zajedno po
Ostrva, i jedan od njih, Savatije, ugleda na kraju tog ostrva dva crvena stuba, ne mnogo velika. I kada tamo pristadoše , obretoše jednu malu kolibicu i u njoj dva naga i gladna čoveka, sa istrulelim nogama, jedva žive. Početkom zime ta dva čoveka behu
mornara i opasnost u kojoj se nalazi lađa, jer su je talasi već preletali i punili vodom, i ona je već počela da tone, oni se obretoše u smrtnoj opasnosti. Poskidaše sa sebe odelo radi lakšeg plivanja, i da se ne bi odmah podavili na pučini. Očekujući
se Bogu sa suzama. I ne mače se odatle dok ne ču božanski glas, koji mu naređivaše da ustane i pojede tri jabuke koje se obretoše pred njim. A kad se vrati sa Sinaja, osnova dva manastira. Mnoga čudesa činio u slavu Božju. I najzad se od mnogotrudnog
blagodaću, darovanom mu od Svemogućeg Gospoda . obretoše se u velikoj oluji u buri: vetar im pokida jedra, lađa se tresijaše od strahotnih udara valova, i svi očajavahu za svoj
njegovu gospođu u Atini, jer niko o njoj tamo čak ni čuo nije, niti joj se moglo ući u trag, pošto oni nikoga od svojih ne obretoše . Čuvši to, Faust se još više ožalosti, i stade gorko plakati. I obiđe on u Rimskoj pokrajini sve primorske gradove i
odgovori: Onaj kome služimo platiće ti. - Onda uđoše u lađicu, i otploviše od Sicilije. Posle kratke plovidbe oni se obretoše u jednoj italijanskoj pokrajini, zvanoj Lukanija, u mestu Alektorija. I kada pristadoše uz obalu i iziđoše iz lađe ,
Silara. - Car onda odmah posla u Lukaniju naoružane vojnike, da mu brzo dovedu Vita. Stigavši na ukazano mesto, vojnici obretoše Hristovog vojnika gde se kraj reke moli Bogu, i upitaše ga: Jesi li ti Vit? Sveti odgovori: Da, ja sam. Vojnici mu rekoše :
ubrzo pade mrak i, po promislu Božjem, Evlogije sa učenicima svojim izgubi put; i lutajući po mraku, oni se nekako opet obretoše pred obitalištem prepodobnog Josifa. I pre no što zakucaše na vrata, oni čuše gde Josif i učenici njegovi psalme ,
Zaista treba hitati tamo - u život večni, kuda, kako vidim, sveti Anđeli nose dušu njegovu. - Potom stigoše u manastir, i obretoše brata skončavšeg u Gospodu. I pošto česno pogreboše telo njegovo odoše u Panopolj. U Panopolju se blaženi episkop Uar
, koji u to vreme već beše episkop Levkusijski, na ostrvu Kipru. A kada oni prolažahu kroz goru Pentadaktil, i obretoše se na mestu zvanom Pirimna, divnom i veoma bogatom biljem i rastinjem, Trifilije se oduševi tim mestom i požele da za
veliku i prelepu crkvu . obretoše mošti svetiteljeve potpuno cele, netruležne. Izgledao je kao da je tek pre nekoliko časaka usnuo snom pravednika. I
. To bi 315 godine. I tako reka primi tela svetih mučenika, a nebo nastani duše njihove u svoje obitelji. U treći pak dan obretoše se sveta tela njihova na obali, i hrišćani ih česno sahraniše na 18 stadija daleko od Beograda. Sahraniše ih u jednom