od div, svijetliti, vedriti se1. Rekao bih, da je ovako nazivanje i shvaćanje višnjega boga za stupanj jedan otanjeno i oduhovljeno prema indo-europskome. Vid kano da sjedi izmegju Ahuramazde i Zeusa, a može biti, da je i ovo od nadahnuća eranskog. No ,

je dobio rođenjem, ono je moralo da živi, da izdrži, da bude izloženo hladnoći, da čezne, da se raduje, to je bilo njegovo oduhovljeno telo, to je jedino što je imao: Ono je moralo tu, usred noći, da stoji. Ništa u tom širokom, tugom ispunjenom svetu nije

fragmente iz obiteljske svakodnevice ( najčešće na relaciji: otac sin suprug supruga ) autor stalno miješa dnevno i oduhovljeno što podcrtava neke nove smjerove njegova poetskog nacrta ostajući dakako i dalje vjeran strategiji koju uglavnom

fizičkoga kauzaliteta 13 . oduhovljeno , na svim stepenicama živoga, a ono duhovno uvijek je već upućeno na ono organsko, i to ne samo neodređeno upućeno nego

. Delo istorijsko, ali čudotvorno, ni u jednom trenu suvoparno ni dosadno, u kome sve treba da je tačno, provereno, ali i oduhovljeno , jer su nacionalne vrline, kao i mane, uznesene do univerzalnih žaljenja, pouka i opomena. Drugim rečima, sugestivna

, Vretanija i Britanija, pripadaju pojmovima koji ukazuju na nešto iskonsko, uzvišeno, blagodarno, prijatno , oduhovljeno . Po tome, Sveštenom arhipelagu u Boki sasvim odgovara naziv Vretanija, ali nije to sve što je ovdje važno .

kralja Milutina, cara Dušana, kneza Lazara, okruženi smo njima. Iguman je mlad, 38 godina. Lice mu je postom i molitvom oduhovljeno , u retoričnosti govora se primećuje obrazovanje i fini balans socijalne i emotivne inteligencije. Iguman je rodom iz

; iz Očevog naručja, odakle ne odstupi, siđe i ušavši u utrobu Prečiste Deve, uzevši na sebe ranije ne uzeto telo. , oduhovljeno dušom razumnom i umnom, ranije ne primljeno primivši, proizađe Bog ovaploćen, rodivši se neizrecivo i sačuvavši

, no odgovora ne bi: starac je završio svoj podvižnički život na zemlji. Oči su mu bile zatvorene, lice oživljeno i oduhovljeno bogomislijem i molitvom, telo još toplo, kao da je tog časa duh njegov napustio svoje zemno obitalište. Sa blagoslovom

da je ona besgelesna, drugi da je ona telo i da zajedno sa telom propada. Na isti način, oni su govorili o nebu, da je ono oduhovljeno i da je ono Bog; a ribari su učilm i uveravali da je ono tvorevina i delo Božije. Uostalom, nema ničeg neobičnog u tome što