jer tada je (slijedimo li Orbina) bio mlad i kraljević; a pedesete je već prestar za to (za drugog suzbijanja). Dakle, po Orbinu , sretne Mrnjava sa porodicom u Blagaju na Buni, gdje se preselio iz Livna, budući je Livno dvadeset i šeste Kotromanić
svoj krug ljudi i utvrđivao ugled među njima. Orbinu , on ni manje ni više već dojavi knezu Vojislavu i Vukašinu da se sprema dvorska zavera protiv njih te da je potrebno da se
sasvim za očekivati da on svoje čete uskoro skrene ka Raškim velikašima i da ih slomi jednog po jednog. U tom momentu (po Orbinu ) odjednom se približavaju knez Lazar i župan Nikola Altomanović, a sjedinila ih je ne želja da spasu državu od sada već
veća, a poraženi knez Lazar i župan Nikola su bili mnogo manje značajni u ovom momentu. Sam car Uroš je (ako je verovati Orbinu ) bio kod Vukašina koji ga je zarobio u bitci. "Kad je bio potučen car Uroš i uhvaćen u bici, kralj Vukašin ga je odveo u
obavezuje da plaća Turcima danak i dovodi oružane odrede kao ispomoć u daljnjim Turskim osvajanjima. Praktično, po Orbinu knez i Vuk su ušli u zavistan odnos prema Turcima i postali njihovi vazali. "Posle toga su se knez Lazar i njegov zet Vuk
se. Pregovore su nastavili preko poklisara, ali ni na ovaj način ne dođoše do bilo kakvog zaključka "(Mavro Orbin). Po Orbinu glavni krivac za neuspeh ovih pregovora je baš kralj Ludvig, koji je Dušanu postavljao takve uslove na koje ovaj nikako
da ga carica Jelena nikako nije trpela, pa ga je čak pokušala i otrovati. Da bi ga spasao od caričinog gneva, Dušan je, po Orbinu , udaljio Simeona sa dvora dajući mu deo novoosvojenih zemalja na upravu. "Iza smrti kralja Uroša Slepog bila su ostala
, Balša, zapravo rod od "cara Nemanje" te da je držao oblast Bojane (u susedstvu Skadra), no to je sve veoma nesigurno. Po Orbinu rodonačelnik ove porodice bio je neki Balša, siromašni vlastelin koji je držao tek jedno selo u vreme cara Dušana.
, koji je istovremeno vodio i dosta suzdržanu politiku, ali nekako stalno u senci Lazarevoj. S druge strane, Vuk po Orbinu nikako nije bio nasilan čovek, koji bi halapljivo otimao svaki onaj posed za koji bi mu se ukazala prilika, već je bio
je tek postepeno sabirao svoju moć, bez naglih uspona, što je verovatno bio uticaj tasta Lazara, sa kojim je, sudeći po Orbinu , Vuk bio u veoma dobrim odnosima. Njegov nagli uspon dolazi tek negde oko 1373. godine i to onda kada je sa scene nasilno
bedno završili život. Drugi vele (kako je gore rečeno) da ih je nakon kratkog vremena otrovao "(Orbin). Dakle, po Orbinu , radilo se o jednom čudovištu koje je nemilosrdno likvidiralo sve na svom putu, ne gledajući pri tome na bilo šta drugo
u sve veću provaliju, praktično, počeo je građanski rat. Međutim, savez je još uvek bio suviše slab za Vukašina. Po Orbinu uspeli su car Uroš, Nikola Altomanović i Lazar Hrebeljanović da sakupe veliku vojsku, ali na Kosovu polju nalete na
. Ostaje nejasno da li su ove armije imale miran put do mesta sastanka, ili su usput ipak imale ratnih dejstava. Sudeći po Orbinu , ratnih dejstava je bilo i to dosta. "Pripremivši, dakle, vojsku od dvadeset hiljada boraca, krenuše u potragu za
trgovcima da preko Srbije nose oružje ili bilo kakvu drugu robu za Bugarsku, pod pretnjom strogih kazni. Po Mavru Orbinu osnovni razlog za ovaj predstojeći sukob bio je u tome što je bugarski car oterao svoju ženu Anu, Stefanovu sestru (
ne treba da iznenadi. Oni su bili izvežbani i prekaljeni ratnici, koji su godinama pre toga ratovali po Italiji (po Orbinu ) i predstavljali su najjači deo srpske vojske. Sasvim logično da im se onda dodeli i najvažnija uloga u bitki.