gredu, skakali u jarinu, unosili pregrštima videlo u kuću, i tako dalje... bila je u nekog Živana Dušmana, kmeta u Ovčini , začudo lepa kći. Neki je već počeli i prositi; ali Živan ne da ni pomenuti. Pričaju da se i pobio s nekim proscima... Ko
taj sastanak zaroški. Ovčini , što je baš pored puta seoskog niže kuće Živanove. Seo je tu da se malo odmori i da zapali jednu, pa će već dalje. Spremio se
Sve lepo uređeno... Ovčini i u Zarožju, ali ga niko nije hteo, k sebi uzeti niti se postarati o njemu. Samo tetka Mirjana raspitivala se kašto za
kašto za njega i dala mu jednom nazuvice... Ele, Strahinja se još od malena počeo potucati po tuđim kućama. Služio je po Ovčini kod boljih gazda, dok je malo odrastao i ojačao. Posle je otišao po majstoriji. Pristao je uz majstore Osaćane i spazio s
kad će se videti. Ti su ga ljudi veoma zapazili otkako se vratio iz majstorije. Doduše, Strahinju su sad voleli svi i po Ovčini , osem Živana i još nekih, a i po obližnjim selima. Samo, su mu neki pomalo zamerali što je "propalio" duvan, a još momak.
čistine. Projuriše već pored Zmajevca, i taman da se prime gore uza stranu pošav Golome brdu, dok ti učestaše puške po Ovčini i diže se vika od kuće do kuće:
noću. Niko se više nije žalio da je gladan i da nema brašna. Ovčini , pa je i njega nestalo.
dobitnicima Biserki Sabljaković, rukovodiocu Biblioteke Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, i dr Ismetu Ovčini , direktoru Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH.
ga je Jevrem Nenadović 1811. godine. Ovčini . Nalazi se na putu Rogačica-Debelo brdo, kota Šarampov 1038 m. Osnovao ga je prota Mateja Nenadović 1811. godine 7.