" prema postojećim okolnostima i potrebama junačke pesme. Nikcu od Rovina "Sinovi Obilića" iz "Ogledala srpskog" po Kilibardi,

Visoke škole - Akademije SPC Hadži Dragoljubu Stojanoviću - Nikcu . Dekan je upoznao sve prisutne sa činjenicom da je g. Stojanović

od Nikšićah e je Nikac četi arambaša, ne smjedoše četu dočekati, no se Nikcu ukloniše s puta. Pođe četa uz Dubočke male; nego veli Sefere Pipere: "

kapetane: "Je li majka rodila junaka ko će uzet tri četiri druga, ko će Nikcu na Izvore poći da uhodi Nikca kod ovacah: ima l ' druga, ali sporednika,

i ovčare "Tad zavika Hamza kapetane:" Ha sad, Turci, moja braćo drag eno Nikcu u Ljutezu ovce "Na ovce mu zagon učiniše. Nikčev ih je garov dočekao, na

ubiše i besmrtno ime zadobiše. "Tad skočiše na noge junaci, te govore Nikcu pobratimu: "Ha, za boga, Nikče pobratime, da idemo na Uble široke da pod

knezom a šestina samo utekoše - šesti bješe Nikac od Rovinah, i na Nikcu sedam osam ranah. Ama oni uteć ne hoćahu, no ih srete crnogorska vojska.

sedam arambašah; tvoje sjajne toke sa ramenah, toke pošlji mene Nikcu starcu; druge toke, Hadžimanić Dura, na mojega Gavrilović Tura;

govorio: "Ja mu nigda ništa dati neću, no sam voli junak poginuti nego Nikcu harač otpraviti. Već tako mi vjere u koju sam oću skupit vojsku od

na glavicu čuva dok bijela zora ogranula i Danica pomolila lice; tada Nikcu sanak odolio, - nije sanak, nego sudni danak - pa uljeze Nikac u pružinu

, te mu Turci ovce odjaviše. Izdaše ga pogani Spahići, štono bjehu Nikcu sporednici; a tri brata, ka tri ženetine, od njih nigđe ne ostalo traga

skupe se 1 š pokajanje nad Nikcem, i kad čuju da Spahići nijesu pritekli Nikcu u pomoć, no su ga izdali, stado Spahićah uzmu i njihovo pleme iz Crne Gore