, po jednoga dobro biti neće "To govori paša Ali-paša, to govori, al ' boga ne moli, veće misli tako da uradi. Al ' besjedi Pejzo Mehmed-aga: "Gospodine, pašo Ali-pašo, ev ' u našoj Bosni kamenitoj ima, pašo, tridest kapetana, i imade sedam paša
' te; dok mi vojska iz dubine dođe, i ja hoću Drinu prebroditi, Mačvu preći i svu porobiti, Kitog proći i u Šabac doći; onđe Pejzo , da se sastanemo. "Odatle se Pejzo podigao, a po noći Drinu prebrodio; i tu Pejzi bog i sreća dade, srpska njega ne
ja hoću Drinu prebroditi, Mačvu preći i svu porobiti, Kitog proći i u Šabac doći; onđe Pejzo, da se sastanemo. "Odatle se Pejzo podigao, a po noći Drinu prebrodio; i tu Pejzi bog i sreća dade, srpska njega ne priviđe straža. Os ta paša Drine čuvajući
, a po noći Drinu prebrodio; i tu Pejzi bog i sreća dade, srpska njega ne priviđe straža. Os ta paša Drine čuvajući, ode Pejzo u Pocerje slavno. Kad se d ' jeli sreća i nesreća, tavna noćca od bijela dana, u Pocerju osvanuše Turci kod bijele crkve
Luko su četrdest druga, konja ljuti, a pred Turke ide. Kako Turci opaziše Luku, odmah Turci Luku poznadoše. pa govori Pejzo Mehmed-aga: "Ti si, kurvo, Lazarević Luko Što sam hćeo, to sam udesio. s tobom ću se, kurvo, ogledati." Trže Turčin
hćeo, to sam udesio. s tobom ću se, kurvo, ogledati. "Trže Turčin sablju dimišćiju. Trže sablju u lijevu ruku; Pejzo bio šuvaklija.
da s ' sabljam ' udare, a Bakala sreća iznevjeri: pod Bakalom jagrz posrnuo, pade Bakal pred konja u travu. Bakal pade, a Pejzo dopade, da Bakalu odsiječe glavu; al ' se Bakal i pješice brani britkom sabljom i desnicom rukom. - bježi Bakal okolo
; puče šara, pusta ostat neće, te pogodi Pejzu Mehmed-agu, pogodi ga pod grlo bijelo, zakla Pejzu kao jagnje b ' jelo; Pejzo pade sa konja u travu, al ' doleće Osman barjaktaru s golom sabljom u desnici ruci da Bakalu odsiječe glavu, pa mu ne da
Ali-pašo, sinja kukavico, nikako je u Srb ' ji po Turke Koliko smo tebe govorili da ne šalješ vojske preko Mačve Ta đe ti je Pejzo Mehmed-aga, i đe ti je Osman barjaktaru, i đe ti je Tuzla kapetane, koje Bosna nigda steći neće? Pogubi ih Lazarević Luko
Kulin-kapetana I povratim sablju Kulinovu. Pejzo . Ono što odlikuje Višnjićev ep i izdvaja ga od drugih junačkih pesama, jeste dosledno sprovedeno čojstvo, ono što
u ustaničkoj Srbiji u prvoj polovini XIX veka. Najzad u ovom romanu su navedena i tri stiha ali - iz pesme Luka Lazarević i Pejzo . Kao dodatak Majkovljevoj istoriji odštampane su iz Vukove zbirke pesme o srpskom ustanku i Jež je jednu od njih uzgred