slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "penjaše".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
i sami svoga sramnog dela, počeše oni ovaj posao krajem dana. Uzalud im dva namučena Srbina verno izjavljivahu da nisu nizašta krivi, već da su došli u poštenoj nameri da se učini sporazum, da se krv ne proliva i da se između Srba i Turaka uspostavi dobar odnos koristan po sve. Njihove tihe i razborite reči pomanitali Vidaićevi momci pokrivaše uvredama. Videći svoj kraj, jer već behu preko grudi zatrpani zemljom i disanje im postajaše sve teže, dok im se jeza od hladne zemlje penjaše uz leđa, oba srpska rodoljuba podigoše svoje oči k nebu: Oče nebeski, smiluj nam se, pa pogledaše preko Drine da za koji trenutak još vide Srbiju i polje prema Ceru. A tamo dalje, iznad ove planine mrki oblaci izgledahu kao neke duge i udaljene planine. Njima se učini da vide svoj Rudnik i po njemu sakrivene kolibe i zemunice srpskih zbegova. Obuze ih krajnja tuga za svojima koji na njih tamo očekivahu. Telesne patnje iz trenutka u trenutak behu sve teže, dah prestajaše. Oni opet
a razbojnik Kandata povika: "O Budo blaženi, sažali se nad mojom sudbinom Ja mnogo patim; i mada sam činio zlo sada želim da krenem putem pravednosti. Ali ne mogu da se izvučem iz mreže nesreće" . penjaše sve više i više. Ali, paučina poče da se ljulja, jer za njim krenuše i drugi paćenici. Kandata se uplaši; on je video da je paučina tanka i da se sve više rasteže, te da se može pokidati. Dotle gledaše samo ispred sebe, a sada pogleda dole i vide da se za njim penje gomila stanovnika pakla po tanušnim nitkama paukove mreže. "Kako može ova tanka nit da izdrži težinu svih ovih ljudi ", - pomisli i uplašivši se povika:" Pustite paučinu, ona je moja "
i stoji na njemu, kako ga se dolazioci ne bi mogli doticati. I on podiže stub, i ustroji na njemu obitalište od dva lakta; i tu življaše u postu i molitvama. I bi prvi stolpnik. Stub beše visok šest lakata, i sveti Simeon prostoja na njemu nekoliko godina. Tada mu ljudi podigoše drugi stolp, visok dvanaest lakata. Zatim nakon ne malo vremena podigoše mu stub visok dvadeset i dva lakta, a potom - stub od trideset i šest lakata. Tako prepodobni stubovima razne visine kao lestvicama penjaše se ka nebeskom svetu, trpeći mnogo na njima od k1iše, od vrućine i od mraza. A hrana mu beše kvašeno sočivo [ 6 ], - voda. Oko stuba ljudi mu podigoše dve kamene ograde. O takvom životu svetog Simeona čuše sveti oci koji življahu po pustinjama, i divljahu se njegovom neobičnom podvigu: jer još niko ne beše izmislio takvo življenje - stajanje nastolpu. I želeći da ispitaju kakvoga je duha, oni mu poslaše ovakvu poruku: Zašto ne ideš putem otaca naših nego si izmislio neki novi put ?
, rekavši : penjaše se uza stube, što vode na uzvišicu, gdje bjehu kapetani i pilot. Ovaj izađe na susret starcu i poče ta vraćati, ali uporni starac, jednako klanjajući se kapetanima, prođe mimo njih, nasloni se leđima na branik i prekrsti ruke .
anđeli jave, koji su ih tešili. I to beše prvi razlog anđelske prisutnosti . penjaše , sve nevidljivije postajaše, jer slabost očiju tako veliko rastojanje nije mogla pratiti.Pa da ne bi apostoli zato pomislili da je Hristos, kao Ilija, samo uzet na nebo, nego da se je na samo nebo i uzneo; zato su se anđeli tu pojavili da bi rekli: koji se od vas uznese na nebo .
Pamvu. [ 5 ] On ga s ljubavlju i radošću primi, i obuče ga u sveti inočki obraz. Blaženi Pamvo beše obdaren darom predznanja: po otkrovenju odozgo on je znao sve šta će biti s Paisijem, i zato gledaše na njega kao na izabrani sasud blagodati Božje, koja ga upućivaše na svako dobro delo. Pre svega blaženi Paisije revnosno prohođahu poslušanje, usrdno se pokoravajući ocu svom i u svemu ispunjujući volju njegovu. Pri tome vođaše vrlo surov način života, i kao po stepenicama penjaše se u srcu svom ka savršenstvu u vrlinama. A prepodobni otac naš Pamvo, videći da se on sav predaje velikom podvižničkom podvigu, i želeći da ga podstakne na još veći, reče mu: Čedo Paisije, početnik podvižnik treba vrlo oprezno da čuva sva čula od spoticanja i sablazni, a naročito da čuva oči od radoznalog gledanja, i da nikome ne gleda u lice, nego da stalno gleda dole, a umom da gleda u visinu, i da unutrašnjim očima posmatra neiskazanu lepotu slave Božje, slaveći i pevajući
nije nam dosada dolazio; i ovo je uistini Božji čovek ". I tako ga s velikom ljubavlju provodiše. A kad srećno stigoše na Sinaj, svetitelj uđe v manastir i u crkvi Presvete Bogorodice pokloni se mestu Neopaljive Kupine. Episkop sinalski koji je na mestu igumana i sva bratija s ljubavlju primiše Svetoga. Pošto se odmori u manastiru, Sveti se pope na sveti vrh gde je Gospod razgovarao s Mojsijem. U Sinajskom manastiru sveti Sava provede svu Svetu Četrdesetnicu i svake subote penjaše se na sveti vrh, vršeći tamo svenoćno bdenije uoči nedelje; a y nedelju služaše svetu liturgiju bos, po tamošnjem običaju, pošto je to mesto za koje je Gospod rekao Svom velikom proroku Mojsiju: "Izuj obuću sa nogu svojih, jer je mesto gde stojiš sveta zemlja" ( 2 Mofc. 3. 5 ). Posle svete liturgije sveti Sava se vraćao u manastir k bratiji. I zavolevši veoma njihov bogougodni život, on dade mnogo zlata Manactiru i upisa u manastirski pomenik sebe, svoje roditelje i svoga brata
svoga starca, i nakon ne mnogo vremena zamoli za sebe angelski obraz. - Ako je tako, reče mu božanstveni Antonije, onda znaj, da po prijemu ovoga obraza, ti si dužan vršiti velike podvige i trudove, da te vrag, taj podmukli zavidljivac monaškog smirenja, ne bi srušio i pobedio. Pored toga, sem krsnog i mučnog puta nema drugoga ka nebu. - Posle ovakvih i sličnih pouka starac Antonije postriže Nikolu i nadenu mu ime Nifont. Od toga vremeia monah Nifont se potpuno posveti Bogu i penjaše se iz sile u silu duhovnoga savršenstva. Ali i vrag nije dremao: čas mišlju na ostavljeno bogatstvo, čas sećanjem na roditelje, on nije prestajao remetiti spokojstvo i mir Nifontove duše, da bi ga povukao natrag. U takvim slučajevima Nifont se odmah javljao k starcu, i sa suzama pripadajući k nogama njegovim otkrivao mu pomisli, pomoću kojih je Satana ratovao protiv njega. I blagodaću Božjom molitve i utehe starčeve bivahu tada za njega isceljenje i zaštita. Monah Nifont