istragu u Albaniji, jer tragovi vode ka toj zemlji. svjetlosi sa ulicne svjetiljke i opojan miris lipe.Sjenke se igraju po zidovima... U polumraku se naslucuju konture namjestaja

bratučedi. Ali na ke pute smione zajedril ' je mâ plav mala, ne bojeć se, da utone u pučini tvojijeh hvala S novijem zracim svjetlos stara priobraža sunce u te, o kraljeva, o česarâ sinu, unuče i nepute Sve pohvale, ke govore, da u djedijeh tvojijeh

to da pokaže. On počinje sasvim lepo: svjetlos njih srebrna.

. svjetlos od svijeta ishodi, osobito priporučit i pokloniti. Er tkomu razložitije da poklonjena bude Pokornica razglašena neg

oprostiti a mudroznanjem ispraviti. Treće: Svako tijelo pod svjetlosti ima svoju sjenu, i svako složenje koje na svjetlos izide, ako je pohvaljeno, steče tko mu tu hvalu prione nenavidno opsjenivati. Bogu hvala, moja Mandalijena malone sve

, to jes istomačenje od sto i peset pjesni Davidovijeh, koga uzdam se da ću ti, iz pritištaonice (stamperia) na svjetlos iznesena, ne nakon vele vremena dobrovoljno pokloniti. Ne propustih ni u razdriješeno i prosto govorenje štogodi

tle čestito sobom stere, da ko zemlja nebu ovemu za podnožje nebo ' e njemu. Nebo od neba tijem se veli, njime sunce svjetlos prima, on zvjezdama zrake dijeli, pače zrakom zrake otima, er svjetlosti vas zrak svoje neophitno božanstvo je.

ma vesela govori mi da ' e vidjela. Da ako vidjeh, me gledanje bi li u tijelu? bih li živa? Znam i ne znam, i me znanje ista svjetlos opsjenjiva; vrhnaravni zrak koji je, što mi kaže, sobom krije. Kako vidjeh ne znam; ali znam što vidjeh da je istino;

sreta; tmasto misli, er vidjene same joj su svijeta sjene. Tijem najbolje boga znamo, kad mislimo što bog nije: nije bog svjetlos , ku gledamo, nije bog nebo, ke nas krije, nije bog sunce, komu plami sunčani su pod nogami; nije bog blago, carstvo i

vise. Smrt se ista mu služit diči i na njegov glas se oziva; isto ništa božjom riči svo ' u neplodnos usplođiva, da na svjetlos provru gori prazne iz tmine lijepi stvori. On na krilijeh časa hrlih vrijeme s nebom vrti odzgori ter promjena pune

svršenom mjerit život neumrloga, ki sabira krilo u svoje što bit ima, što bi i što je. Još prije nego iz ničesa probudena svjetlos ova, za opstrijeti sva nebesa, svo ' e zlaćeno platno osnova i u skupu jedne dike stvari ukaza svijem razlike; još ne

, sopstvo s sopstvom isto nije. Dvor zamjeran na tri strane, vječna rijeka u tri traka, dub sverodni u tri grane, rajska svjetlos u tri zraka, i svemu u svem svi jednaci traci, strane, grane i zraci. Prvi ' e život živ, drugi je iz života život slavni, od

u Ugrovlasijeh rodila se. Od njih na zao put se stavi i na djela strašna i kleta, da bio mjesec okrvavi, žarkom suncu svjetlos smeta. Crnu vedrinu od nebesa, sitne zvijezde zgar priteže; more smuća, zemlju stresa, povjetarce vihrim žeže.

vrijedan utjecati vik s privara "Crnac hadum odi skoči i iznać se vile obeća zlatnijeh vlasa, rajskijeh oči, u kijeh svjetlos sja najveća. A odluči se u Poljaka Hercegovac Alipaša; med njegova riječ je svaka, il ' spovijeda, ili upraša.

hvala čte se puna pisma stara, sad neznana mjesta ostala s malo stada odizgara. Delo svijetli, otkli svitu danja i noćna svjetlos usta; tamni diku glasovitu prazan otok, zemlja pusta. Vrhu mjesta suha i gola obilježja crkve nije, na zavjete boga