obezbjeđuje tematski prijelaz na »Politiku«. Praktička filozofija kao anthropina philosophia nije
kao filozofija politike, a u širem smislu kao praktička filozofija (ako se razumije da su etika i
toga fronetičkog karaktera politike. Praktička , tj. politička filozofija za Aristotela nije
samoga praksisa, tj. kultivisana refleksivna praktička sposobnost (praktike hexis) promišljanja (
imalo za posljedicu da kod Hegela i metafizika i praktička filozofija imaju svojevrsnost i izvornost 84,
bliskost Aristotelu, budući da se i kod njega praktička filozofija zasniva kao nesvodiva na
tematskog uvida u taj logicitet za Hegela je praktička ideja, tj. filozofsko znanje o praktičkom
tematskog polja tradicionalne filozofije, a praktička , odnosno, politička filozofija to jeste,
jasno razdvojene regionalne ontologije ( praktička i poietička filozofija), tj. čovjekov odnos
. Shodno vlastitom metodičkom zahtjevu da se praktička filozofija ne smije samovoljno miješati u
, kao što je i istinito življenje (praksa, praktička filosofija) u Hristu izvor istinite
društva i prema kojem je njihovo važenje i praktička primenljivost socijalno uslovljena i
štogod tako. Postoji pojam prakse ali postoji i praktička praksa. pored toga i teorijska praksa. Da li je
Postoje dve vrste univerzalizacije: logička i praktička . U prvoj, ispituje se da li je univerzalizacija
nije, dakako, zamrla, ali njezina je praktička moć bila temeljito ograničena djelovanjem