i mrtvog Hrista u konhama đakonikona i proskomidije . Iz ciklusa Velikih praznika vide se u naosu:
slikarstva sačuvani su u oltaru (Sv. Duh) i niši proskomidije (Raspeće). Crkva poseduje i dve ikone
i nastanka i razvoja njenih pojedinih delova ( Proskomidije , poučnog dela sa značajem i ulogom čitanja
prilikom odvajanja čestica prosfore na službi proskomidije , ali je ona, više nego drugi delovi slikane
su polukružne, oltarska petostrana, a apside proskomidije i đakonikona četvorostrane. Klesani ukras
zidova kao i u oltarskom delu, u funkciji proskomidije . Prozorski otvori su nejednakih oblika i
završava polukružno, dok su istočni zidovi proskomidije i đakonikona ravni. Koncept istočnog,
apsidu se nalaze bočne prostorije đakonikona i proskomidije pravougaonog oblika, koje su istovremeno
trećeg časa, smatra se još i početnim vozglasom proskomidije .
apsidom i dvema manjim za potrebe đakonikona i proskomidije . Uz severni i južni zid naosa osim pevnica
savremenika). proskomidije Sveštenik koji će tog dana služiti Liturgiju,
da pomene one koji su prineli te darove. Na kraju proskomidije , sveštenik kadi oltar i ceo hram.
kadi oltar i ceo hram. proskomidije uslovila je ikonografski program samog
. Ako više sveštenika saborno služi, čin Proskomidije vrši samo jedan od njih, a ostali služitelji ne
, a ostali služitelji ne govore ništa zasebno od Proskomidije , osim što pominju imena živih i preminulih