slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "protoindoevropskog".
Kliknite za traženje
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
kurganske kulture. Treća varijanta istočna ili Srednja Evropa ili, konkretnije, dolina Dunava, ili Balkan, ili severni Alpi. Doba širenja indoevropskog ili protoindoevropskog jezika takođe ostaje neodređeno i varira od pre 4.500 - 6.000 godina, ako se kao njegovi nosioci prihvate predstavnici kurganske kulture, do pre 8.000 - 10.000 godina
[ 4 ]. protoindoevropskog korena koje znači sređivanje, ukrašavanje. U tom smislu, umetnost je sve što je pretrpelo proces namernog sređivanja.
Sumera, drevnoj Kini i Indiji. protoindoevropskog jezika od kog su postali, uglavnom svi važniji jezici i otkrivamo da je luk itekako bio konzumiran i u to doba tu smo negde između kamenog i bronzanog doba. foto
obrazovanja sa istim morfemskim elementom sopile, sopilica, sopilka i koradikalno Sopot. protoindoevropskog palatalnog guturala. Od osobite je važnosti da u sva tri slučaja posle palatalnog guturala nema ni traga o kakvom palatalnom vokalu pa je isključena svaka pomisao na
Hirtovu opštu sliku o karakteru protoslovenskog jezika, ipak to ne mora značiti da je protoslovenska domovina morala biti negde na krajnjoj severnoj periferiji protoindoevropskog zemljišta i uz to južno od finsko-ugarskih naselja, od kojih su bili rastavljeni baltskim naseljima.
tih reči između germanskih, protoslovenskih i letsko-litvanskih naziva zlata. Neosnovanost Schraderove kombinacije pokazuje i finska pozajmica od protoindoevropskog derivata vos - qo -, koja glasi vas - ki i obeležava bakar a ne zlato. U tom istom severnoistočnom pravcu vodi nas toharsko vas »zlato« i nepoznati izvor mađarske tuđice
na isti način kao protoslovensko zlaku i frig, zelkia pomoću velarnog guturala, ne smemo smatrati plodom naših etimoloških kombinacija. Postojanje takvog protoindoevropskog derivata potvrđuju doklasične tuđice sa Balkanskog i Apeninskog Poluostrva, koje bez sumnje potiču iz govora protoindoevropskih Pelasta: ascia »bradva,
svakako nisu povoljne za pristalice nordizma. Ovom prilikom ostavljamo nastranu dosad nerešeno pitanje postanka opšte indoevropske jezičke zajednice odnosno protoindoevropskog jezičkog tipa. Šlajherijanska dogma o nekom prajeziku i pranarodu postaje sve manje ubedljiva, a sve se više javljaju pristalice postupne indoevropeizacije.
moglo bi se reći da se donekle dodiruje sa Schmidtovom, a još više sa Trombettijevom. »Unita di linguiagio« i sa tipološkom N. Trubeckog. Jasno je da se rekonstrukcija protoindoevropskog prajezika ima da objasni sa svim tim učenjima. Dobro je stoga potsetiti na klasičnu studiju H. Schuhardta o italijanskim dijalektima, koji u celoj Italiji, iako je u