nas, onako, drugarski. rabotiš ?
Sofijom po sunčanom danu, na temperaturi od trideset pet stepeni i naleti na poznanika pod otvorenim kišobranom. Šo rabotiš , mori, kaže aparatčik? Misliće ljudi da si lud. Jok, mori, odgovara mu poznanik. Misliće da si ti lud. U Moskvi pada kiša
, ono se podusparilo, kandi do Skoplje, šminka joj se razmazala, kao da je s maskaru krečila kuću. - Pa kako si, reko, što rabotiš ? E, šo rabotam? Se mačam, se patam Znaeš, jas bidnaf poet, sega se vikam Neperštinoski, toa mi e umetničkiot pseudonim.
juče dala. I to slučajno. U godinama je, kaže, zaboravila da me zove a i mlogo se čovek žurija, pita me samo kude si, kude rabotiš , vika živeja je ovde u Zagrebačku. Pa kakve su toj karte? Neke vijoline da slušaš, takoj li? Pa što ne si otišla?