slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "ranjina".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
i Šiška Menčetića, pa tako poznati kanconijer-zbornik Nikole Nikše Ranjine iz 1507. i onaj katolički ćirilički rukopisni molitvenik Libro od
Sv. Vlaha podizala sopstvenim novcem. Stjepan Gradić, Nikola Ranjina i Paladin Gundulić. Kada je avgusta 1472. Herceg tražio dogradnju
, Ljubiša se služi ovim izrazom. Ali i ovaj izraz mora da je star, jer Ranjina prevodeći ital. pjesnika Bernarda Tassa veli: i oni ki brode strašne i
. [ 45 ] Crijević kaže da je umro početkom 17. vijeka, ali poslije Dinka Ranjine (1607), jer je ovome upisao nadgrobni natpis. [ 46 ] Rijetko kome je
, "svi znani govore "," vele svi ", "rič ova "," reče ce ne mani "(D Ranjina ), "rečeno je "," reče ce ", "reklo ce "," ono što ce reče ", "nije zamani
Nalješković i Marin Držić, a potom u drugoj polovini XVI veka Dinko Ranjina , Dinko Zlatarić i Andrija Čubranović. Krajem XVI i početkom XVII veka
su karaktera i Vickove "epistole" u knjigama Dubrovčanina Klimenta Ranjine (Araneus) pod naslovima Quodlibet declamatorium (Venecija, 1541) i
doista vrlo bolna, smrt Lodovika Pontana. Dubrovčanin Kliment Ranjina , dominikanac svetoga života i izuzetne učenosti, podstiče se da svetu
latini recentoris aetatis). Ranjine i ostale bibliografske podatke o njima vid. u knjizi: Biografska dela
literarnu karakteristiku. To nije istina, jer na strani 153. stoji: " Ranjina je pjesnik lirski, a odlikuje se od dojakošnjih pjesnika tijem, što se
rasl. 402 24, natjecat se ibid. I doista u zbirci Pjesni razlike od Dinka Ranjine pesma 402. u svom 24. stihu ima obe naznačene reči: natječuć u pjesni
pesnički izraz sve dalje, kroz vekove, do Zoranića i Nalješkovića, do Ranjine i Zlatarića, do Držićevog epigona Sasina do Gundulića samog i do
a što obično oni zovu "pjesni od kola ". Po takvim je pesmama poznat Dinko Ranjina , a takve je pesme pisao i Hvaranin Hanibal Lucić; u XVII veku, prema
dvadesetak našlo ih se anonimno u kanconijeru mladog vlastelina Nikše Ranjine iz 1507. godine. Od pravih narodnih pesama, koje su slušali i u svome
kao oponašanje (" Poručila Vidosava "). Dubrovački vlastelin Dinko Ranjina i vlastelin hvarski Hanibal Lucić imaju među svojim pesmama "razlikim