i razbio ga pred narodom proričući skoro sokrušenje carstva Judejskoga. Uskoro Vavilonci su zauzeli Jerusalim, cara Sedekiju ubili, grad opljačkali i razorili, a ogroman broj Jevreja posekli u dolini Totef na mestu gde su deca klana na žrtvu
. Još od četiri cara, osim njenoga oca, stavljena na razne muke, no Bog je preko svojih angela spasavaše. Car Sedekija zakopa je do glave u jendek napunjen zmijama i skorpijama. No angel Božji umrtvi otrovne gadove i sačuva svetu devicu
Hristu Bogu. Življaše ona u domu svoga učitelja, starca Apeliana. Posle Likinija na presto dođe drugi car, po imenu Sedekija . Saznavši za Irinu, on dozva k sebi starca Apelijana i upita ga: Da li se kod tebe nalazi careva kći Irina? Apelian
, jer anđeo Gospodnji siđe sa njom u rov i sačuva je nepovređenom, dok sve zmije i ostali gmizavci pocrkaše. Kad car Sedekija saznade da je mučenica živa u rovu, začudi se, i mišljaše da ona činima opčini gmizavce i pomori ih. I naredi car da je
, izranjaviše sebe o prelomljene testere, i pomreše. Najzad bi donesena treća testera, najoštrija i najjača, i car Sedekija naredi da njome stružu devicu po bedrima. Svezavši devicu, oni je položiše na zemlju, ogroman kamen metnuše joj na
, i stadoše strugati njeno sveto telo. Ovoga puta testera dodirnu njeno telo i iz njega poteče krv. Na to se nasmeja car Sedekija i reče mučenici: Gde je Bog tvoj? Neka cada dođe i pomogne ti, ako ima snage. - Pri ovim rečima Sedekijinim iznenada sinu
ih u veri Hristovoj. Zatim ona otputova u drugi grad, zvani Kalipolj [ 8 ], gde vladaše car Numerijan, srodnik careva Sedekije i Savaha. A kada Numerijan praznovaše praznik u čast boginje Artemide [ 9 ], i prinošaše žrtvu njenom idolu, pred njega
roditelje, jer zbog ove rđave devojke dobri otac njen bi lišen carevine. Kako čuh, ona je vinovnica smrti moga brata Sedekije i njegovog sina Savaha: umori ih mađijama. Zaista je ova devojka pogubiteljka careva. - Zatim se Numerijan obrati
blagorodne devojke Irine takvi podvizi neveste Hristove. Predstade na sud najpre ocu svome Likiniju, zatim Sedekiji i sinu njegovom Savahu, pa Numerijanu i eparhu Vavodanu, i najzad Savoriju. A gradovi u kojima je stradala, ovi su:
što si proroka Jeremiju vrgao u smrtnu opasnost. - Car onda naredi Avdemelehu da Jeremiju izvadi iz jame. Potom car Sedekija dozva k sebi proroka Jeremiju, i nasamo ga pitaše: Je li istina ono što prorokuješ? Prorok odgovori caru. Da ti kažem:
vojnici svi pobegoše noću na vrata između dva zida uz vrt carev, i nagoše putem što vodi u pustinju; tim putem pobeže i car Sedekija . Vojska pak Haldejska gonjaše ih, i stiže Sedekiju u polju Jerihonskom, i uhvati ga. A sva vojska njegova ostavi ga, i
vrt carev, i nagoše putem što vodi u pustinju; tim putem pobeže i car Sedekija. Vojska pak Haldejska gonjaše ih, i stiže Sedekiju u polju Jerihonskom, i uhvati ga. A sva vojska njegova ostavi ga, i razbeže se kud koji. Haldejci odvedoše Sedekiju k
kaže (Jerem. 39, 2 - 12). Jer Navuhodonosor beše čuo za svetog Jeremiju, i za njegovo proroštvo, i za njegov savet caru Sedekiji , zbog toga i izdade takvu zapovest svome vojvodi Navuzardanu odnosno proroka Jeremije. I sveti prorok bi izveden iz
godinom tužni ostatak sinova Izrailjevih (Jerem. 40, 9 - 12). Ali sin Natanijev Ismail, rođak odvedenog u Vavilon cara Sedekije , zaviđaše Godoliji na vlasti, pa sabra neke ugledne ljude i dođe u Mispu kod Godolije, tobož da mu izrazi svoju
ispuniti reči moje vama na zlo; evo, ja ću dati Faraona Misirskoga u ruke neprijateljima njegovim, kao što sam dao Sedekiju cara Judejskog y ruke neprijateljy njegovom (Jerem. 43, 8 - 11; 44, 28 - 30). Razgnevljeni na svetog Jeremiju zbog