slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "silabičkog".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
komunikaciji putem mnemotehničkih, na primer, ali i ranijih oblika pisma: piktograma, ideograma, sve do slogovnog ( silabičkog ) i fonetskog pisma. Takav oblik posredne komunikacije uključuje i razvojne etape knjige: svitak, kodeks, rukopisna
Putniku povodom njegovog ustoličenja. Pesma je u srpskoj književnosti označila prekretnicu od baroka ka rokokou, od silabičkog pesništva ka akcenatsko-silabičkoj versifikaciji. Uspeh ilustrovanog pozdrava Mojseju Putniku koji je obuhvatio
. Iz dela ukrajinskih autora i iz dela ukrajinske književnosti dolazi u srpsku književnost, pored tehnike silabičkog stiha i školske drame, praksa i teorija baroknog pesništva. Kako je istakao u svojoj istoriji srpske barokne
silabičku versifikaciju, ritmizujući i tonizujući silabički stih. Na takav način priveo je kraju dvovekovni razvoj silabičkog stiha u ukrajinskoj poeziji i uveo silabičko-tonsku versifikaciju zasnovanu na narodnopesničkoj osnovi .
transformacije od slikovnog ( piktografskog ), preko pojmovnog ( ideografskog ), logografskog i slogovnog ( silabičkog ) pisma, da bi stiglo do najekonomičnijeg oblika pisanja glasovnog pisma, tj. fonetskog alfabeta. Do pronalaska
. Samo u dvadeset redova prve strane nalazimo pregršt primera : silabičkog osmerca u Rejmontovoj noveli. Ni sa celom tom zalihom još se ne iscrpljuju sva sredstva folklorno-ritmičke
i u poslednjem kao trostopni u sva tri slučaja hiperkatalektički. U petom odseku vihor će doneti i daleku jeku silabičkog osmerca. U pretposlednjem sintaksičkom odseku završne rečenice zabrujaće ona druga, lirska varijanta deseterca .
i kod Žeromskog i Rejmonta. Što se tiče nesimetričnih osmeraca, možda bi se i u poljskim novelama neki od ekvivalenata silabičkog osmerca mogao ovako interpretirati ( jer i u poljskoj narodnoj poeziji ima pesama ispevanih nesimetričnim osmercem )
pisma. U takvom tipu pisma slovo ima funkciju da označava ili da učestvuje u označavanju glasa za razliku od slogovnog ( silabičkog ) pisma, kakva su, na primer, i danas dva japanska pisma ( hiragana i katakana ), ili pismo sanskrita devanagari, u kojem
pod uticajem poljskog baroka, jezuitskog školskog teatra i retorike, došla je u srpsku književnost, pored tehnike silabičkog stiha, praksa i teorija baroknog besedništva ( prema Galjatovskom, kojeg prevodi Venclović ) i crkvena i školska
opreci i nije se ni u kom slučaju moglo razviti iz bugarštičke epike. Naprotiv, analogije u procesu prihvatanja silabičkog stiha u usmenoj i pisanoj poeziji srpskoj ove epohe pomažu da se uoče i neke druge analogije između starog srpskog
potpomognuta je uzorima francuske i italijanske silabičke poezije, dakle, nastala je pod uticajem francuskog silabičkog stiha u vreme francuske predominacije na Jadranu, kao i pod uplivom italijanskih uzora na glavnog teoretičara ove
pesništva, koji su obuhvatali stilski raznoliku materiju od klasicističkog ili narodnog pesništva i baroknog silabičkog stiha do rokajnih i predromantičkih pesničkih pokušaja. Početkom XIX veka ovi zbornici počinju se štampati ( zbirke