ljudskoj komunikaciji putem mnemotehničkih, na primer, ali i ranijih oblika pisma: piktograma, ideograma, sve do slogovnog (silabičkog) i fonetskog pisma. Takav oblik posredne komunikacije uključuje i razvojne etape knjige: svitak,
... slogovnog pisma - kao što je, mnogo kasnije, stvorilo i osnovu ukupne elektronske komunikacije, koja u suštini takođe počiva na
naučili kanonizirati i šablonizirati mogla bi se odnositi na nepridržavanje tzv. klasičnog (tradicionalnog) slogovnog metra 5 - 7 - 5. Međutim smisao haiku pesništva i nije u ortodoksnom oponašanju starih japanskih majstora već u
arapskih osvajanja u 7. veku Egipćani su prešli na arapsko pismo. Persijanci su posle viševekovne upotrebe klinastog slogovnog pisma iz praktičnih razloga prešli na avestinsko fonetsko pismo kao lakše i jednostavnije, a posle potpadanja pod
Ventris uz pomoć Džona Čedvika. 1952. godine izneto je mišljenje da je Linear B zapravo grčko pismo i uz pomoć kiparskog slogovnog pisma dešifrovano je deset grčkih reči (poput gradova Knosos, Pilos i sl). Do danas je veći deo pisma dešifrovan.
, uključuje u sebe dve osnovne grupe slogovno i alfabetsko pismo ", podvlači naš sagovornik. Tipičan primer slogovnog pisma je japanski sistem dopunskih znakova katakana i hiragana, koji služe uz hijeroglife za izražavanje
i hebrejsko. Zbog svoga konsonantskog izgleda ona se ponekad nazivaju alfabetima, ali je u suštini to varijanta slogovnog pisma. Čim su samoglasnici grafički podređeni suglasnicima, reč je o slogovnom pismu. Takva su i mnoga druga
. "S tom tezom se može polemisati, zato što na semitskom tlu postoji i pre Grka jedan sistem koji nije bio čisto slogovnog tipa, nego je bio zasnovan na klinopisu. Klinasto pismo je hijeroglafskog tipa, ali je na Bliskom istoku, kraj mesta
, umesto romantičnog i odvažnog odmetnika ". slogovnog pisma korišćenog za strane reči u japanskom jeziku, i u tom slučaju, umesto simbola sa određenim značenjem, na telu
prikazuju glasove ili glasovne grupe. Tako je oko 2500. god. p. n. e. klinasto pismo postalo mešavina pojmovnog i slogovnog pisma. Klinovi su nastali utiskivanjem štapića u svežu glinu. Vremenom znakovi su polako izgubili svoju početnu
, Asirci, Perzijanci, Hetiti, Kapadočani, Aramejci i dr.) i ono je predstavljalo neku vrstu prvog međunarodnog slogovnog alfabeta. Sve ovo govori nam o majstorski odabranom hronotopu tako da još jednom dolazimo u sumnju žanrovske
razvoja pretrpelo transformacije od slikovnog (piktografskog), preko pojmovnog (ideografskog), logografskog i slogovnog (silabičkog) pisma, da bi stiglo do najekonomičnijeg oblika pisanja glasovnog pisma, tj. fonetskog alfabeta. Do
) tipu pisma. U takvom tipu pisma slovo ima funkciju da označava ili da učestvuje u označavanju glasa za razliku od slogovnog (silabičkog) pisma, kakva su, na primer, i danas dva japanska pisma (hiragana i katakana), ili pismo sanskrita
prirode (npr. saobraćajni znakovi koji obaveštavaju o blizini škole, restorana, telefona itd.), pa i elementi slogovnog pisma (npr. ruska slova E, Ё, Я, Ю upotrebljavaju se i za obeležavanje slogova / je /, / jo /, / ja /, / ju / itd.).