načela koja su problematična, izneveravao umetničku istinu. Njegova moralna načela su dosta problematična, ali ni Skerlićevo mišljenje o izneveravanju umetničke istine nije ništa manje problematično. I mimo svoje volje, Lazarević je o svetu
, ispravnost njegovih nazadnih shvatanja bio sklon da umanji i umetničku vrednost njegovih pripovedaka. Takvo Skerlićevo pisanje nije ostalo bez odjeka. Bilo je u pitanju nepovoljno mišljenje kritičara u čiji se sud veruje o piscu koji je
svijetu ": Očigledno je da se naše vrijeme više oduševljava evropskim okvirima nego što se time Vuk oduševljavao . Skerlićevo posmatranje istorije srpske književnosti kroz linije Dositeja i Vuka stalno se obnavlja kroz polemičku
i samostalnog lista, kao što je Vaš "Srp. Knj. Glasnik. Zato Vas molim, da me uvrstite u listu Vaših saradnika . Skerlićevo pismo Kočiću od 9. februara 1903. potvrđuje da je ponuđena priča prihvaćena i da se Kočić na dalje smatra saradnikom
, gotovo kao glavni elemenat, nalazi tvrdnja o sumnjivoj autentičnosti Ljubiše. Živojinović detaljno analizira Skerlićevo " prejako ", forsirano, tendenciozno čitanje i tumačenje Kastrapelijevog teksta. Sam Kastrapeli u navedenom citatu
raritetno . Skerlićevo umeće govorništva, već i poznavanje materije o kojoj je govorio .
, već mnogo više zbog promenjenih društveno-političkih okolnosti, nama danas često izgleda nespojivo i mnogo koje Skerlićevo istovremeno zalaganje, recimo za srpstvo i jugoslovenstvo ili za srpstvo i univerzalizam, ali tada je to bio spojiv
" o kojima je on sve više pisao što se primicao kraju života . Skerlićevo biće je svoje detinje glumačke ambicije ispoljavane u preteranoj identifikaciji sa junacima knjiga kojima se
: u prvim decenijama XIX veka to je deo borbe za stvaranje nacije i slobodne srpske države; u vreme Nedićevo, a pogotovu Skerlićevo , počeci evropeizacije i intenzivnije urbanizacije Srbije pokrenuli su proces građanske emancipacije i u ovoj sferi
komponenata . Skerlićevo poređenje našeg pisca sa impresionističkim slikarem koji "piše novele, rečima slikajući modrinu jela i omorika i
1963 ), Ozbiljne igre ( pripovetke, Novi Sad 1966 ), Srpsko pesništvo 1901 - 1914 ( u dve knjige, Beograd 1975 ), Kritika u Skerlićevo doba ( zbornik studija, Beograd - Novi Sad 1975 ), Ja mislim drukčije ( polemički tekstovi, Beograd 1983 ), Darodavci iz
da nismo mnogo odmakli od toga. Strančarenje najgore vrste, samo tako je moguće objasniti, na kraju krajeva, ovo Skerlićevo dobro zapažanje s početka veka, da bivši Miloševićev portparol, ovo nije vrednosni sud nego činjenično stanje ,
Naravno ravnoteža je danas uspostavljena. Ako je Disov ulazak u literaturu onemogućavala Skerlićeva kritika onda je Skerlićevo lagodno prisustvo u literaturi ( kao jednog od najvećih srpskih kritičara ) ozbiljno uzdrmalo Disovo postojanje. Kad