na ukrštene reči Vladimira Nabokova. Tako su u ovoj verziji epilog i prolog lako zamenili mesta. I oseća se ta radost skladanja . Rimuju se esej i stih, pismo i ogledalo, mit o biblijskoj Lilit i kratka porodična povest. Rimuju se Jejts i Nabokov (
ništa ne biste željeli raditi. Koja bi bila svrha slikanja kad sliku nitko ne bi mogao vidjeti? Koja bi bila svrha skladanja , ako nitko ne bi mogao čuti glazbu? Koja bi bila svrha smišljanja izuma, ako ga nitko ne bi mogao koristiti? Ne biste
tužim, što su rukopisu onome koj je vama poslat, mnogi načini govorenja nametnuti, znamenja moja ištećena i ono nešto skladanja koje ja mojim riječima dajem. Poslat ću vam dakle knjižicu napravljenu onako kako ja želim da pečatana bude i molit ću
ona još vidila; tako ja iz dalekih zemalja, iz stranjskih knjiženstva, iz različitih jezika kupim ćućenja i glase i skladanja , da bi mogao milu braću nadahnuti plamenom ljubavi. Različnost pomaže nam da bolje čujemo jedinstvo, kako iz
rosicom ljubavi. Zbog milosti njegove i suza naših, ono dolazi i uresi misli, i svaka je duša kao veliki svijet, pun skladanja i čudesa bez broja.
živa koja izvire iz srca zemlje među stijenama golim, kao glas nebeski koji dolazi ne zna se otkud i svuda raznosi miris skladanja . Otkle su došle narodne popijevke i kad su se rodile, znaće samo onaj koji znade godinu i čas u kome je sjeme malašno
ovo je barem istinito: da se nisu pod klobucim pučke naše pjesme začele, nisu iz usta plemenitih izašle najprije. Duh skladanja ne gleda na haljinu, nego diše gdje mu je drago; i srce, koje trepće u golim prsima, srce je ljudsko. Nije hrabrost zlatna