, jer se Jevreji ne družahu sa neznabošcima, i gnušahu ih se. A viđenje koje Petar vide beše ovakvo: s neba se tri puta spuštaše nekakav sud, zavezan na četiri roglja, i glas koji naređivaše Petru da pokolje i pojede nalazeće se u tom sudu životinje
. Izbegavala si da ostanemo sami. Kao da osećaše neki strah od mene. Nestade našeg tepanja i milovanja. Seta se često spuštaše na tvoje čelo. Često, vrlo često zaticah te, gde si, čisteći naše dvorište, stala. Naslonila si se leđima na direk,
sela, koji tu čuvahu ovce, donošahu prepodobnome kore suvog hleba, i motrahu danju da ne naiđu Turci; a noću se spuštaše magla, te je ovaj predeo bio neprohodan. Prepodobni Stefan provede tu sedam godina, upražnjavajući svoje monaške
se na mesto zločina spuštaše ¶
: ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i vidjeh u zanosu viđenje: nekakav sasud silažaše kao veliko platno sa četiri kraja i spuštaše se s neba, i dođe do mene. Zagledavši u njega pažljivo, razmotrih i vidjeh četvoronožne životinje zemaljske i
stado svoje, ne štapom kažnjavajući nego rečju rukovodeći. A reč njegova beše solju začinjena, prodiraše u dušu, i spuštaše se do u izvor duhovnih pokreta. Jer on učaše rečju i delom, budući sam ugled stadu. Zato, i kada bi koga s ljubavlju
se u jednu vrletnu goru gde u pećini osta preko tri godine na velikom trudu oko svoje duše. Roman mu donošaše hleba i spuštaše sa vrletne stene na kanapu do pred pećinu. Kad se proču po okolini, on, da bi izbegao slavu od ljudi, udalji se iz te pećine
služenje Romanovo, i da glađu primora Benedikta na malodušnost. Stoga jednoga dana kada Roman po običaju svom spuštaše sa stene hleb ka pećini, on se baci kamenom i razbi zvono. Ali ništa ne uspe. Jer česni inok Roman ne presta služiti bratu
(pismo ženi, 16. jula, 1884. godine). Primećivao je Lazarević i kako se vladikina ruka čas dizaše više glave, čas spuštaše na kolena. Vladikin govor je za Lazu Lazarevića bio neki čudnovat tamjan, koji nije mogućno da se ne penje ka nebu:...
za to, on odmicaše svojim putem, a Taisa iđaše za njim na priličnom otstojanju. Kada stigoše do pustinje beše već kasno, spuštaše se noć. Starac onda načini na zemlji malo uzglavlje od peska i reče Taisi: Odmori se ovde, i spavaj pokrivena blagodaću
uplakane oči, i ugleda na visini svetlonosnog anđela, opasanog svetlim orarom. Praćen mnoštvom nebožitelja on se spuštaše s nebeskih visina, držeći u ruci svojoj miomirisnu kadionicu; a sa zemlje, kao u susret njemu, uzlažahu duše svetih
moji saputnici g. g. Mata Šumenković i Anđelko Krstić ne rekoše da su poturke. Ovi ih raspoznaju po beloj šamiji koja se spuštaše od potiljka niz leđa i koju hrišćanke ne nose više. Kao glavnu gornju haljinu, i jedne i druge, nose crvercu od sukna. U
sazida hram koji je razorio, ili da im plati veliku sumu novaca. No videći kako on rado podnosi muke, neznabošci sve niže spuštaše cenu svoga hrama, i najzad zatražiše od njega neku sasvim neznatnu sumu, koju on mogaše lako dati. Ali on odbi da da i
kadrova koji mogu udovoljiti konkretnim potrebama poslodavaca za odredjenim zanimanjima. spuštaše . Toj toa go znaeše, iako neboto se ušte beše belo. Znaeše po mirisot na gradinite, po duvanjeto na vetrot i najposle po