Vojvodine. Uživajte Srbljem i svim građanima Srbije, nekako živne. Tako je bilo odvajkada, od Crnog Đorđa i Miloša Velikoga, a možda i odranije,
. On pod svoju oblast uključi Hercegovinu i Banat, te tako postade u Hristu Bogu blagoverni i samodržni gospodar Srbljem i Primorjem-Stefan veliki knez Lazar, a od svog srpskog naroda, prozvan slavni car Lazar. U to vreme, blagočestivi
stanovišta to što ce u Dušanovoj carskoj tituli Albanci javljaju uz Srbe, Grke i Bugare [ "car i samodržac Srbljem , Grkom, Blgarom i Arbanasom "- u povelji iz 1348 ]. Time je legitimisana činjenica da ce Albanci kao narod uključuju u
istok, možda bi neko ujedinjenje bilo još u ono doba i mogućnije nego ikad docnije. Drugi srpski kralj, Tvrtko, "kralj Srbljem , Bosni i Primorju "(Miklošić, Mon. Serbika, 187 i 438), izvršio je jedno kratko ujedinjenje, koje je zapravo bilo samo
potpisivali u svojoj tituli da su najpre kraljevi Srba, pa tek onda Bosanaca. Veliki Tvrtko je imao titulu: "Kralj Srbljem , Bosni i Primorju ". (Mon. Serb. 187) Tako i kralj Tomaš (ibid. 438). - Šta bi govorili Hrvati u ovakvom slučaju?
srpski patrijarh. Krunisanje je izvršeno na srpskom, grčkom i latinskom jeziku. Venčava se rab Božji Dušan za cara Srbljem , Grkom i Arbanije, izgovorio je Joanikije. Kraljica Jelena krunisana je za caricu, a sin Uroš za kralja. Proglas
propalo; jer ne znam bi li se gdje moglo naći da se koji od našijeh kraljeva ili careva zvao kralj ili car od Srbije, nego Srbljem . Dobrovski i Šafarik dokazali su da su se Srbi negda zvali svi slavenski narodi, i da je ime Srbi starije nego i Slaveni
raznim narodima i u ljutim nasrtajima na njihovo narodnosno biće. Krunisanjem bosanskog bana Tvrtka 1377. za "kralja Srbljem ", i to na grobu Svetog Save u manastiru Mileševi, Srpstvo se i duhom i prostorom počelo ponovo ujedinjavati. To je
), zašto Foretić nije objasnio kako to da bosanski vladari u svojim titulama pominju samo "Srblje" a Hrvate ne (" ban Srbljem Bosne ", "kralj Srbljem Bosne "); zašto se pored Vlaha i Sasa u raškim i bosanskim ispravama ne navode i Hrvati (osim u ono
objasnio kako to da bosanski vladari u svojim titulama pominju samo "Srblje" a Hrvate ne (" ban Srbljem Bosne ", "kralj Srbljem Bosne "); zašto se pored Vlaha i Sasa u raškim i bosanskim ispravama ne navode i Hrvati (osim u ono vreme kada je Tvrtko bio
, kao državljanin, "Srbin i Hrvat ", kada već i sami Dubrovčani i posle ove godine pišu kraljici Jeleni kao" kraljici Srbljem Bosne "? Kako bi Foretić objasnio što u jednom kraljevskom potpisu iz 1398, pored tolikih sličnih i pre i posle ovoga, u
što u jednom kraljevskom potpisu iz 1398, pored tolikih sličnih i pre i posle ovoga, u pismu Dubrovčanima stoji "kralj Srbljem Bosni, Primorju, humskoj zemlji, zapadnim stranama, donjim krajem, Usori, Soli, Podrinju ", a da nigde nema pomena
; videli smo kako su se bosansko-hercegovački vladari, banovi, hercezi i kraljevi vazda smatrali vladarima " Srbljem Bosne ", kako su vladali Srbima, Sasima i Vlasima i nigde ne naiđosmo na pomen Hrvata i hrvatskog jezika. Ovde upravo
, kome je životna misao bila da utvrdi kako je izgledao grb Boškovićevih predaka kao časnika bosanskog kralja, "kralja Srbljem Bosne ".
, s punom ambicijom da zameni u pola slomljenu Vizantiju. To kazuje i nova titula Dušanova, koja ga označava kao Cara Srbljem i Grkom i njegova izreka, da mu je Bogorodica pomogla da "kraljuje velikim i slavnim gradovima grčkim i da bude