i pretpostavljaju da je albanski jezik tračkog ili bar tračko-ilirskog porekla, a da je albanski narod potomak starobalkanskih Tračana, koji su nastanjivali delove Balkanskog poluostrva istočno od linije Morava-Nišava-Struma. Samim tim,
i uporno neguju tradicionalnu kulturu; te razlike nestaju tek u toku III veka, kada počinje opsežnija romanizacija starobalkanskih plemena. [ 9 ]
svih Albanaca u Velikoj ili "Etničkoj" Albaniji nego i novom položaju albanskog naroda na Balkanu, s "pravima " starobalkanskih predaka. Saznanja istorije, lingvistike i arheologije u stvarnoj, rekonstruisanoj slici etničke situacije
od periferije ka unutrašnjosti, duž komunikacija, kastruma i gradova, nego i krupna izmeštanja i pomeranja starobalkanskih naroda i etničkih grupa u rezultatu jednoga dugog istorijskog zbivanja, koje traje od staromakedonskih i rimskih
Na pitanje kako je dospeo ovako daleko na sever, pouzdanog odgovora nema. U to vreme ovu teritoriju naseljavaju neki od starobalkanskih naroda koji su, najverovatnije, trgovinom ili pljačkom došli do ovog novca.
, i Crnogoraca nailazi se na upadljivu sličnost ili čak podudarnost. U tim zajedničkim crtama očuvani su mnogi tragovi starobalkanskih uzajamnih kulturnih uticaja. Oni jasno ukazuju na etničku simbiozu pagansko slovenskog i starobalkanskog življa,
pre n. e. antički literarni izvori (logograf Hekatej iz Mileta) pominju u dolini Brongosa (Velike Morave) jedan od starobalkanskih naroda (Tribale). Pošto su ti Tribali iz VI veka pre n. e. nastali tokom dugog procesa čiju poslednju fazu reprezentuje
bile pod jakim grčkim uticajem. Nema sumnje je za vodeće dardanske slojeve, uostalom kao i kod Tribala i drugih velikih starobalkanskih naroda, možda bilo važnije imitirati život grčke aristokratije u jelu i piću u kome je, pak posebno mesto imalo
period indoevropeizacije domorodačkog stanovništva, vreme u kojem se i stvara osnova za kasniji razvoj širih starobalkanskih etničkih grupacija kao što su Iliri, Tračani, a eventualno i Dako-Mizijci, južno od Save i Dunava, a severno od Dunava u
, često se međusobno ukrštaju, spajaju i asimiluju, što u krajnjoj liniji znači proces etnogeneze kasnije poznatih starobalkanskih naroda. I ovde se ostvaruju široke perspektive daljih proučavanja i konfrontacije već postojećih podataka i izvorne
procesu asimilacije i pregrupacije dolazi, po mišljenju mnogih balkanskih arheologa, do stvarnog formiranja starobalkanskih naroda, u prvom redu Ilira i Tračana.
u velikim pomeranjima Egejske seobe. Tako se bronzano doba ocrtava kao jedna značajna etapa u procesu formiranja starobalkanskih naroda, njihovoj etnogenezi, i u istorijskim događajima koji su utisnuli svoj pečat kasnijoj, u užem smislu reči,
na telu. (Verković, Nar. pesme, Maked. Bug., 232) lik gromovnika zamenjuje Ilija ". starobalkanskih i egipatskih božanstava postoje brojni istraženi podaci (Artur Dž. Evans, Volis Badž, Veselin Čajkanović, Marija
fakulteta, koji već 65 semestara prenosi studentima svoje ogromno znanje o materijalnim i duhovnim tragovima starobalkanskih naroda i grčko - rimskog sveta na našem tlu.
od zaborava i iz ranijih vremena, mada se ne može reći da kroz istoriju nije bilo stalnih spoljašnjih uticaja u muzici od starobalkanskih , preko vizantijskih, do orijentalnih. Kako smo svoju originalnu muzičku tradiciju pri ulasku u moderna vremena