, prevodioca Federalističkih spisa, tumača Tokvila , pobednika nad Miloševićem, pošto ga
u 20. veku. (Da je gdin Veljković čitao Tokvila , bilo bi mu jasno zbog čega je iskustvo srpke
slobodu pojedinca. Polazeći od Aleksisa de Tokvila i Džona Stjuarta Mila, pisac pre vidi opasnost
studije o političkoj filozofiji Aleksisa de Tokvila , Džona Loka i Žan-Žak Rusoa. U studiji o Tokvilu
, prevodioca« Federalističkih spisa », tumača Tokvila , pobednika nad Miloševićem, Koštunica je
su kanoničke društvene teoretičare poput Tokvila , Veblena i Belaha da potkrepe jedan
Bendžamina Konstana, Aleksisa de Tokvila i Džon Stjuart Mila koji su smatrali da
, sve redom benivalentni ideolozi, od Voltera i Tokvila , pa do Marksa i Smita, posle će da se žale na uvce
). Ova ideja je jedna od centralnih kod Tokvila , kojeg je njegovo delo Demokratija u Americi (
u nas pored Koštunice bavio i Kosta Čavoški). Od Tokvila je ovu ideju preuzeo i Džon Stjuart Mil (koji je
oblik vlade, a i Mil je sledeći ideje Tokvila razmatrao razlike između prave i pogrešne
i na jednu značajnu razliku između Medisona i Tokvila . Dok Medison tretira problem političke
takvu vladavinu većine su veliki mislioci i pre Tokvila , kao Aristotel i Hegel, nazivali vrlo
ukazuje na jedan unutrašnji rascep kod Tokvila : razum ga upućuje na neizbežnost trenda ka
je ta unutrašnja rastrzanost i omogućavala Tokvilu da iz datih situacija i naziranih trendova