istorije) Hegela, ali i Kanta, Fihtea, Šelinga . Zanimljivo, iz ugla istorije filozofije, i
iz Hegela, a ovaj, posredstvom kritike Fihtea i Šelinga , iz Kanta? Svi su, u projektu kritičke
kod Fihtea, transcendentalnog objekta kod Šelinga , ili logike bića i nebića, odnosno postajanja
sinteze. Hegel je (posle Kanta, Fihtea, Šelinga , zapravo posle Dekarta) izgradio filozofiju
klasična filozofija tj. kod Kanta, Fihtea, Šelinga i, najviše, Hegela. Đinđić proširuje
(pesnika koji je u mladosti bio prijatelj Šelinga i Hegela, kad su, kao gimnazijalci, bili
filozofije (pre svega, Kanta, Fihtea i Šelinga ), takva koncepcija aktuelizovana samo je
na Paskalovu ideju skrivenog Boga, za Šelinga Andrića povezuje, veza umetnostisa Bogom, a
ćete sresti nemačke filosofe: Hegela, Kanta, Šelinga , Ničea, Lajbnica, Ekharta, Šopenhauera,
svega realnog. Na kraju, u drugoj filozofiji Šelinga ideja Boga se uspostavlja kao ujedinjavajuća
igre Šelinga ni Hegela nisam čitao i ne mogu da govorim o
u vidu Kanta (1724 - 1804), Fihtea (1762 - 1814), Šelinga (1775 - 1854) i introspektivnog, radikalno
odnosu na nemačke filozofe (pre svega Fridriha Šelinga ) koje je on otkrivao, obožavao, prevodio i na
idealizam. Obuhvata filozofske koncepcije Šelinga i Hegela, uz dodatak tematskog bloka koji
da iznenadi onoga ko je dobro proučio Tomasa Šelinga (Thomas C. Schelling) i principe diplomatije