prilazim sredini sobe, a to je hod od dva koraka, udišem ustajali miris prašine, vlage i buđi.
toplotu baš iste takve kraljice peći. Čitajući udišem miris istih takvih dunja na starih nam
su potpisali režiju odnosno scenografiju. Udišem sunce Crne pege prave senke Ali ja udišem
. udišem
. Ne možeš da zamisliš koliko. Ti si vazduh koji udišem . Duša moje duše. I suze me bole koliko sam
u prolazu nisu dovoljne pa im ja pravim društvo. Udišem mrak, svičujem na plejeru Sonic Youth, Jean
. udišem čist planinski vazduh. Sumrak sa moje terase
, kosim travu, šišam ogradu, jedem pihtije, udišem svež pančevački vazduh... Uzdravlje
Zato ponosno dižem glavu, visoko najviše, udišem duboko želeći da ispunim svaku ćeliju svog tela
žalost... Imam ekološka pluća... Vazduh koji udišem je moj, vazduh koji izdušem je svih nas... »
zastajem i šaram krajolikom svojim čulima, udišem gomilu informacija nimalo se ne trudeći da ih
kolena. Frenični nerv poteže dijafragmu i ja udišem . Nema vazduha, vakuum. Zatim, naglo
, jer ja tako malo tražim, da osim vazduha koji udišem , imam neku sigurnost, da ne pitam sebe, a šta će
ni prihvatanje. udišem kao vazduh.Suncem da se mijem a ne da ga grabim i
Tanjanu? Nije.To potpisujem. udišem vazduh i pružam ruku ka suncu.