: ni srcem ni ustima ne ću se odreći Boga i Cara moga Isusa Hrista. "Car naredi te ga tukoše, svećama pališe, i najzad vrgoše u more. No angel Božji spase ga, i odvede na goru visoku, blizu Kesarije. Tu je on živeo u samoći i molitvi. Od njegove
, nego ih još učaše da napuste veru ništavnih idola, i da se obrate u veru Hristovu. Stoga namesnik Kesarije naredi te je vrgoše u peć užarenu. Ali blagodaću Hristovom ona bi sačuvana nepovređena. Zatim je obesiše o jedno visoko drvo, pa je
koji način da umori devojku. I naredi mučitelj te iskopaše dubok rov i napuniše ga zmijama i svakovrsnim gmizavcima, pa vrgoše u njega svetu devicu. No ona ostade tamo u toku deset dana živa i zdrava, jer anđeo Gospodnji siđe sa njom u rov i sačuva je
samo u Hrista istinitog Boga. Nikakva obećanja i ulagivanja sudijina ne mogoše Marka odvratiti, te ga Turci zato vrgoše u tamnicu. U tamnici on pretrpe strahovita mučenja i kinjenja, ali za sve vreme svoga mučeništva on blagodaraše Boga i
vuci ovcu, i nemilice tukoše po ustima i po licu i po celom telu, pa ga na zemlju baciše i nogama gaziše. Zatim ga u tamnicu vrgoše i u okove staviše. Sutradan sveti Amfijan bi izveden na sud. Knez ga savetovaše da prinese žrtvu idolima, ali vojnik
, nego on sa još više smelosti i gromkije slavljaše Hrista i izobličavaše i koraše neznabožačko bezbožje. Potom ga opet vrgoše u tamnicu. Trećega dana, iako je sveti stradalnik jedva bio živ, mučitelji ga opet staviše na muke. Ali on ostade čvrst i
lampada ". Po njenoj molitvi grom udari u idola i razbi ga u komade. Razgnjevi se namesnik i naredi te je biše i u tamnicu vrgoše . I zapečati namesnik tamnična vrata, rešen da umori devicu glađu. No angel Božji javljaše se Glikeriji i davaše joj
¶ vrgoše priliku: Grom zagrme na svetoga Savu, U sred zime, kad mu vreme nije, Sinu munja na Časne verige Potrese se zemlja od
smrt Karađorđa. vrgoše : Od Tripuna do svetoga Ðurđa Svaku noćcu mesec se vataše; Da se Srblji na oružje dižu, Al ' se Srblji dignut ' ne smjedoše.
da pokaje stare. Nebom sveci staše vojevati; I prilike različne metati Viš ' Srbije po nebu vedrome; ' Vaku prvu priliku vrgoše : Od Tripuna do svetoga Đurđa Svaku noćcu mesec se vataše; Da se Srblji na oružje dižu, Al ' se Srblji dignut ' ne smjedoše.
do svetoga Đurđa Svaku noćcu mesec se vataše; Da se Srblji na oružje dižu, Al ' se Srblji dignut ' ne smjedoše. Drugu sveci vrgoše priliku: Od Đurđeva do Dmitrova dana Sve barjaci krvavi idoše; Viš ' Srbije na nebu vedrome, Da se Srblji na oružje dižu,
krvavi idoše; Viš ' Srbije na nebu vedrome, Da se Srblji na oružje dižu, Al ' se Srblji dignut ' ne smjedoše. Treću sveci vrgoše priliku: Grom zagrmi na svetoga Savu; Usred zime, kad mu vreme nije, Sinu munja na časne verige, Potrese se zemlja od
na časne verige, Potrese se zemlja od istoka, Da se Srblji na oružje dižu, Al ' se Srblji dignut ' ne smjedoše.; A četvrtu vrgoše priliku: Viš ' Srbije na nebu vedrome Uvati se sunce u proljeće, U proljeće na svetog Tripuna, Jedan danak tri puta se
; Pa od jada svi sedam dahija Načiniše od stakla tepsiju, Zagrabiše vode iz Dunava, Na Nebojšu kulu iznesoše, Navrh kule vrgoše tepsiju; U tepsiju zv ' jezde povataše, Da gledaju nebeske prilike, Što će njima biti do pošljetka, Oko nje se sastaše
krajeve naskakaše mnogi ljudi. I dugo ga mučiše tako. I kad sudija vide da je svetitelj nepokolebljiv, naredi te ga opet vrgoše u tamnicu. A sam otide da izvesti cara o tome. Oficir pak tamničkih stražara beše potajni hrišćanin, i služaše sužnjima