i potajno obeća nagradu ko ga o tome uvjeri. Nađe se njeko ko primi nagradu - i tada već ne bijaše sumnje, te se I han opet zavrže dvocijevkom i isprati gospodara i Tuklina. Onoga mladića težaka ne htjede više u službu; nazva ga "mlakonjom ".
ne pravi vašar, nemoj da se zamuči džerima, da mete po njega, neće ima takat za jaribaš. A selska manguparija dođe, pa mu zavrže opanci jedan za drugi, i frlji uvis na električne žice; ono se umota i visi. Deda dolazi bos u nijedno vreme, budi me, tera
crkve, viš ' Vranjevca, duboka potoka, na visoku brdu goletnome, đe Lješnici jeste na pogledu. Slišaj, gospo, ko zavrže kavgu: dva Nedića busije ne trže, već padoše oba na koljena, a obadva puške oboriše, obje pukle, ostaće im puste. Bogo
meni ručka; ne služi mi se dalje ići mučiti. Uhvati ovaj ovcu, opipa je po rbatu: kad ona od debljina ravna isto kao i jaje. Zavrže se s njom pro vrata pa ovda mi je put; preteška mu nositi ali on nežali, kad je za korist. Još je, veli, dugo do zore. Počeš
nahodiše. No se zagna Derva buljubaša na plužinu Nikca od Rovinah, i plužinu nahodio praznu; u nju Derva namaricu nađe, zavrže je Derva na ramena; a u to je sunce ogranulo. Nego Nikac iz glavice viče: "Ostavi mi, Derva, namaricu, jere nemam čim
morade gurnuti da se prene, i da se kuca s njima. zavrže govor koje o čem, o strankama dalmatinskim, o djevojkama, o profesorima i njihovijem predavanjima, o bečkim
i on usjede na Lulinu a ja na Kapurala, i ćutke vratismo se kući. zavrže krajina između obje kumovske kuće.
Gospe, kako su sretne njeke djevojke, - završi kao za sebe. zavrže razgovor. Najprije započeše o Oškopcu. Mlada, jednako ukrućena, slušaše život i djela Oškopčeva, slušaše vjetrenu
nakon sebe tvrđa ostavi. Utoliko i vojvoda bogdanski se caru odvrže, i od krvavijeh bojnijeh zgoda početak se hud zavrže . Supruć Turcim na boj teški tad u pomoć od susjeda i Korevski pan viteški s oružjem se diže ureda. Nu od njegovih naglih
žile utvrdi odvik sred planina, krepak stoji na sve sile plasih vjetar, zlih godina; usred njega ali kade malahan se crv zavrže , podgrize ga i, da pade, tegota ista sva ga vrže. Ah, da je proklet tko zameće u rodnomu nemir gradu i domaće vriježi smeće
da iz kamena oganj skače, a čudo će bit da gori ko ' e mlađahan, ah jaoh, brače? Ali kad pak niknu smeća i bogdanski boj zavrže , junaku se dobra sreća na nesreći zloj provrže: pade u ropstva u nevolju; viteški mu cvijet se oznobi; družba ga izda, a
, Neka u smrti bar se sluči, Što u životu bješe nada. Tijem mač paka plamen trže, I krvničku napa četu, Gdje se strašan boj zavrže , Svaki svoga na osvetu; Čijem ljuvezan svoju milu I drag brani život ona, A poštenje oni i silu, Ku im žena nanije smiona.