Brazila, sa pravom se može reći da je i fauna obimna. Zlatoustova antropologija jeste po svojim osnovama i suštini hristološka antropologija obraza i podobija i, samim tim,
iskustva i učenja o Božanskoj Ikonomiji spasenja, od Iskupljenja kao žrtvovanja samog Prvosveštenika hrista.40) Zlatoustova socijalna etika je bila najdublje ukorenjena u liturgijskom i sotiriološkom opitu Crkve kao tela hristovog, u veri i
, radi njenog spasenja, jer hristos je umro za sve ljude i za svakog čoveka, da se svi spasu i dođu u poznanje Istine. Zlatoustova pedagoška etika je, u svojoj osnovi, bila hristološka propoved poziv na ugledanje na Hrista Raspetoga i vaskrsloga
, bila hristološka propoved poziv na ugledanje na Hrista Raspetoga i vaskrsloga Jagnjeta Božijeg i Prvosveštenika. Zlatoustova socijalna pedagogija je sva izvirala iz nepatvorene jevanđelske etike spasenja i zbog toga je sva bila u znaku
prostu apostolsku osnovu i strukturu... Zlatoustova , i to što one, kao posebne, sapostoje u životu Crkve vekovima i tisućlećima, i služe se neprekidno, pokazuje bogatstvo
je i liturgiju koja se i danas služi, sa malim izuzecima, svim nedeljama i praznicima, i koja se zove "Liturgija Zlatoustova ". Poznato mu je delo Šest knjiga o sveštenstvu.
siromašnih (cit.iz knjige ep. Jovana Purića, Bogoslovske osnove pedagogije Sv. Jovana Zlatoustog). Zlatoustova propoved socijalnog Jevanđelja iz 4. veka sadrži značajne ekološke implikacije, koje mogu biti korisne za današnje
; umesto apstraktnih pojmova često koristi parabolu i poređenje, te tako, osim što poučava on i zabavlja slušaoca. Zlatoustova μακρολογια oštro odudara od Avgustinovog breviloquium-a. (6)
svojega, ni otac sina, kao ja veliko mnoštvo oko sebe, kada ne vidim kod vas nikakvoga napredka. (8) Zlatoustova , dugački govori raskošno ukrašeni znalački odabranim tropima i figurama samo su zlatni okvir za suštastvene i
. Juventin i Maksimin. Žitije ova dva sveta čoveka malo se zna, no njihovo stradanje za Hrista poznato je iz jedne besede Zlatoustove u pohvalu njihovu. Oni su bili vojnici u vreme cara Julijana Odstupnika. Na jednom vojničkom piru oni u razgovoru s
postalo mrtvo "... Lagano breme ljubavi za mrzeći svet postalo je nesnosno breme. Time se objašnjava i žalosna sudbina Zlatoustova , koga su prognali pravde radi... Zato vas mrzi svet.
postalo toliko slavno da su ga koristili za potpisivanje i tuđih beseda i slova. Moguće je izdvojiti neosporna Zlatoustova dela, kao i ona koja mu sigurno ne pripadaju. Međutim, neka i dalje ostaju pod znakom pitanja, naročito ona kojima nismo
povezan sa likom Hrista, i to ne samo kao proroka, nego, pre svega, kao Prvosveštenika i Jagnjeta. Sa tim je povezana sva Zlatoustova sakramentalna mistika.
okolnostima u kojimaje knjiga napisana, o cilju njenog pisca, da bi zatim krenuo za njenim planom, za kretanjem misli. Zlatoustova tumačenja Novog Zaveta predstavljaju njegova najbolja dela. To je primećeno još u starini. To mišljenje se
realizma beše zadržana: naročito njen odnos prema Pismu kao istoriji, a ne kao prema priči... Upravo u ovome beše Zlatoustova sila.