tjednika Hrvatska riječ te stalni suradnik Katoličkog mjesečnika Zvonik. Posebno su zanimljivi njegovi napisi vezani uz tradicijsku kulturu šokačkih Hrvata u Podunavlju. Tajnik je Kulturno-prosvjetne zajednice Hrvata Šokadija "iz Sonte, gdje je voditelj i redatelj u Dramskom odjelu, a aktivan je i u Literarnom

kolokviju šokačkih Hrvata u Bačkoj, koje je provela profesorica hrvatskog jezika i književnica za djecu Marina Balažev. Rezultati su predstavljeni u utorak, 7. lipnja, na znanstvenom

u srijemskomitrovačkom kazalištu. Na tom koncertu nastupit će sve hrvatske udruge iz Srijema, a odlučeno je i da će se publici predstaviti i po jedna udruga iz korpusa šokačkih i bunjevačkih Hrvata u Vojvodini. Time će se osigurati da Srijemci sudjeluju u programima hrvatskih udruga koje djeluju u Bačkoj. U kontekstu najave zajedničkog

dio. Premda njegova prozna djela daju plastičniju sliku pjesnikova rodnog mjesta, prikazuju cijeli niz živopisnih likova te vjerno opisuju običaje mještana - šokačkih Hrvata, i dio je Jakšićeve poezije tematski uokviren iščitavanjem suptilnog odnosa pjesnika sa svijetom dragog mu djetinjstva, duboko zapretanog u slike

prvog pokušaja...« itd. itd. Na kraju je objavljena i zanimljivost, koju vrijedi zapamtiti: »U Kaloči, 19. marta 1870. godine objavljen je prvi broj ' Bunjevačkih i šokačkih novina '. Izlazile su jednom nedeljno do kraja 1870.« Tako se, eto, uredništvo »sve vreme po celom telu, a ne samo jednom nedeljno, nada da æe uspeti« saèuvati ikavicu.

vijeće. Šokačkih Novina« i »BiŠ Vile«, preko »Nevena«, »Naših novina », »Subotičkih novina«, »Hrvatskih novina« i na desetine još glasila u Subotici, Somboru i drugdje u Bačkoj, ali i

. Započet je i novi projekt u vojvođanskih Hrvata organiziranje književne večeri posvećene ikavici pod nazivom »Ikavica govor dalmatinskih, ličkih, bunjevačkih, šokačkih , bosanskih i hercegovačkih Hrvata«.

vezanim za ovu temu. Zahvaljujemo se na strpljenju. šokačkih Hrvata

Klasje ŠOKAČKIH HRVATA Kao što je za hrvatski narod u cjelini velika šteta što hrvatski prijevod Svetoga pisma iz pera Bartola Kašića nije tiskan u vrijeme kada je napisan (nego

Kašića nije tiskan u vrijeme kada je napisan (nego stoljećima poslije), tako je i za Hrvate u Bačkoj velika i neprocjenjiva šteta što Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata nije objavljena kada je napisana nego je dugi niz desetljeća ostala u rukopisu, daleko od očiju javnosti. Kao što bi Kašićev prijevod Svetoga pisma

tek u novije vrijeme, kada se djelo počelo objavljivati u nastavcima u časopisu Klasje naših ravni. Svakomu tko pročita Evetovićevu Kulturnu povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata postaje savršeno jasno zašto je u Jugoslaviji ta znanstvena monografija bila osuđena na neobjavljivanje. Zadivljuje spoznaja o količini literature i

izvora, literature, rasvjetljavanjem događaja, Evetović, kao malo tko prije i poslije njega, pokazuje koliko je silno intelektualcima iz redova bunjevačkih i šokačkih Hrvata u Bačkoj bilo stalo do njihova hrvatstva, a posebice onima u Subotici. Njihove je težnje pratio i puk. Među inim, Evetović je već u svoje vrijeme jasno istaknuo

samo njih, bio je to praznik svih Župljana od Jelakca do Donje Vrbnice i od Dobroljubaca pa do Rudenica. šokačkih Hrvata u Sonti. Manifestacija se održava u slavu grožđa, veselja i vina. Ova manifestacija je po značaju za Sontu ono što je Dužijanca za Suboticu i Dužionica za Sombor

, koji će još više potaknuti i zainteresirati učenike i njihove roditelje za izučavanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture kao materinjeg jezika šokačkih Hrvata ovoga kraja. Osobito je bitno što je konačno tiskana i knjiga dječje poezije Čudan ovaj bili svit, našega najpoznatijega pjesnika iz ovoga kraja, pisana na

Tjudor, rodjena Sonćanka, a živi u Hrvatskoj, Ljiljana Marušić, te akad. slikar Geza Verebek. šokačkih popjevaka u modernom aranžmanu pod ravnanjem Nermine Košutić, koja je neke od ovih pjesama sama uglazbila na riječi zaslužnog pjesnika cijele Bačke Josipa