za sve druge nacionalne ambicije Hrvata, u jednom za njih odista važnom, a možda i velikom stoleću. Ilirizam je preteča Štrosmajerovog pokreta, nazvanog pogrešno "jugoslavizmom ". Pogrešno, bar po srpskoj definiciji ove reči. Sa tim Štrosmajerovim

je nestao Franja Ferdinand u kojeg su bile postavljene sve njihove nade da će ostvariti Trijalizam, stari ideal iz doba Štrosmajerovog . Ideal za čitave generacije onih koji su verovali da Austrija i Mađarska i Hrvatska, zajedno, jedine čine monarhiju

pobedom. Međutim, nešto docnije, isti Radić je tražio od članova svoje velike stranke da niko ne ode na otkrivanje Štrosmajerovog spomenika u Zagrebu, kako se ne bi pravila zabuna između njegove politike, isključivo destruktivne, i

spomenika u Zagrebu, kako se ne bi pravila zabuna između njegove politike, isključivo destruktivne, i Štrosmajerovog " jugoslavizma ", tobož konstruktivnog.

dotadašnje mesto na lestvici Jugoslovenstva ukoliko su i ranije iskreno mislili o njemu. Štrosmajerovog pisma Luju Vojnoviću, jasno se vidi da su njegovi stavovi i stavovi Račkog istovetni kad je reč o Srbima. Biskup pred

Hrvat iz Beograda ". S veobuhvatna relativizacija identitetskih određenja započeta ideologijom integralnog ( Štrosmajerovog ) jugoslovenstva i dalje je dominirajuća.. Jedan od rezultata je da je obim pojma Srbin evoluirao od imena naroda

se Riječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, koji JAZU izdaje 1882. godine. Najbolju formulaciju Gajevog ilirizma i Štrosmajerovog jugoslavizma dali su Jovan Dučić i Lazo M. Kostić, zatim Branko Mašić kordunaški emigrant u Americi. S druge strane,

nasrtljivi. Austrija je još 1875. godine, kao njihov zaštitnik, bila donela odluku da semenište za njih premesti iz Štrosmajerovog Đakova u mađarski Ostragon, gde su imali dobijati novu vrstu vaspitanja. Kako su događaji išli brzo i kako se na taj novi

rezerve i otpor prema hrvatskim političkim i ideološkim planovima (partijarh Rajačić, str. 512, Miletić kritikom Štrosmajerovog prozelitizma u Zastavi, str. 514, ili Jovan Radonić kritikom istorijskih radova Franje Račkog). Za dublje