slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "akvilejski".
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
spominje se prvi put 1102., kad je tadašnju utvrdu (kaštel) s cijelim feudom Ulrik II. (Weimar-Orlamünde) poklonio akvilejskoj Crkvi. Od 1238. do 1339. G. je s prekidima pripadao feudalnom gospodaru Kostela (Pietrapelosa), a 1358. došao je pod
: akvilejskih patrijarha, a od 1330. godine pripalo je Motovunu, kasnije plemićkoj obitelj Polesini (od nekadašnje palače
Grada iznad Ročkoga Polja, te kostela Petrapilosa u dolini rijeke Bračane. akvilejskog patrijarha, a od te godine do 1797. g. pripadao je Mletačkoj Republici.
20. rujna 2003. g. (a VESLAČKI KLUB ISTRA slavi svoj rođendan 19. rujna). Zanimljivo je da prebiva u sudsjedstvu Kluba u Akvilejskom prilazu. Dakle, od početka se u njegovom životu poklopilo puno sličnosti s Klubom čiji je prag prekoračio
župa. Naselje ima povijesno-urbanistički kontinuitet. U IX.st. pod upravom je puljskih biskupa, a od 1300. u posjedu akvilejskih patrijarha. Snažniji gosp. razvoj počinje izgradnjom želj. pruge kroz Istru (1876). G. se razvila uz glavnu cestu,
povjesničarima biti između 1275 i 1325. Istra je već bila politički podijeljena. Najveći dio Istre bio je u vlasništvu Akvilejskog patrijarha, ali se već od 1150 gradovi zapadne istarske obale jedan po jedan priklanjaju Veneciji: Rovinj, Poreč,
Kralja Henrika IV 1064 godine, pod imenom Lompaga, dok se kao Castrum de Lupoglau spominje 1264. godine Akvilejski patrijarh dodijeljuje u feud Henriku Pazinskom. Od tada Lupoglav dijeli sudbinu Pazinske knežije, te je najprije pod
Bizant. U 7. stoljeću pristižu Slaveni koje potom zamjenjuju Franci da bi od 12. stoljeća područje Opatije pripalo akvilejskim patrijarsima. Današnja Opatija nastaje gradnjom crkvice Svetog Jakova i pripadajućeg samostana koji se prvi puta
, Emonia, Aemonia. Kao drevno sjedište biskupije (od V / VI st. do 1831. godine) novigradski su biskupi, kao sufragani akvilejskih / gradeških nadbiskupa, imali jurisdikciju nad teritorijem koje se na sjeveru prostirao do rijeke Dragonje, a
, pov. crkveni poglavar sa sjedištem u Gradu. Nakon langobardskoga osvajanja sjev. Italije 568. i zauzeća Akvileje, akvilejski se patrijarh Paulin (557 569) sklonio u obližnji Grado na biz. teritoriju, gdje se osjećao sigurnijim s obzirom na
dva patrijarha (jedan u Gradu, drugi u Cormonsu, Čedadu i konačno u Akvileji), s tim da se obojica sebe nazivaju akvilejskim . Kandidijan se zajedno s istar. biskupima 607. pomirio s Rimom i priznao osudu Triju poglavlja. Tek je papa Grgur III.,
. metropolit), i trajala je sve do 827 (Sabor u Mantovi), kad su istar. biskupije ponovno podređene Akvileji. Rascjep Akvilejskoga patrijarhata ostao je trajan, sve do njegova ukinuća 1751. Sjedište gradeškoga patrijarha preneseno je 1451. iz
Akvileji Daniele Zanettovich osjeća se sve bližim upotrebi tematskih komponenti koje proizlaze iz srednjovjekovne akvilejske liturgije, tematike koja očito traži drugu estetsku i tehničku koncepciju partiture. Cantus firmus, rađen po
kontrastnim sekvencama, postaje element gradnje dviju prvih Symphoniaesuper tenor Aquilensis i Sinfonia iznad akvilejskog diskanta. Godine 1981. Geneza za mješoviti komorni zbor predstavljena je u Hilversumu (Nizozemska) tijekom
, ulomci antičkih natpisa i reljefa u samom Završju). Prvi se put spominje 1102. u darovnici kralja UlrichaII. akvilejskom patrijarhu. Vjerojatno je već tada postojala neka vrsta utvrđene građevine, koja se pregrađivala i ojačavala